UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

100 kuna svakom umirovljeniku? Može!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) pozdravlja što je na uporno inzistiranje umirovljeničkih udruga Vlada izradila Prijedlog izmjena Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, čime će se konačno ispraviti nepravda prema približno 1.200 umirovljenica koje su otišle u mirovinu kao osiguranice II. stupa, te ostvarile mirovine niže i do 1100 kuna od onih koje bi imale da su ostale samo u I. mirovinskom stupu. Osobito je dobro što će prilikom odlaska u mirovinu biti omogućen prijelaz u I. stup svim građanima koji su u trenutku „dobrovoljnog“ ulaska u II. stup 2002. godine imali između 40 i 50 godina, odnosno oko 95 tisuća zaposlenih.

Sindikat umirovljenika Hrvatske posebno pozdravlja što je time djelomično ispravljena diskriminacija žena u mirovini, barem u dijelu koji „proizvodi“ II. stup svojim rodno različitim anuitetima. SUH stoga izražava zadovoljstvo što je 1. ožujka ove godine Europski sud pravde zabranio različite anuitete za žene i muškarce, i to s početkom primjene od 1. 1. 2013. Do tada će se s takvom odlukom morati uskladiti i hrvatska legislativa, pa je šteta što to nije odmah učinjeno najnovijim izmjenama zakona.

Sindikat umirovljenika Hrvatske pozdravlja i što je konačno prihvaćen zahtjev SUH-a da dodaci na mirovine tzv. novih umirovljenika za oko 300. 000 korisnika budu sastavnim dijelom mirovina, čime će se ojačati socijalna i psihološka sigurnost tog dijela umirovljeničke populacije. Time će se omogućiti i redovito oporezivanje tog dijela mirovina, što je logična posljedica priznavanja dodatka.

Međutim, SUH s velikim razočarenjem uočava da je Vlada pokazala nedostatak socijalne odgovornosti odbijanjem da odmah odmrzne mirovine, iako joj je poznato da je udio bruto mirovina u bruto plaćama prema metodologiji EU - pao na samo 27.8 posto (a ne na 40%, kako to prikazuju službene hrvatske statistike). Nakon dvije godine odgode zakonskog usklađivanja mirovina mirovine su realno pale ispod granice rizika od siromaštva, gdje je potonulo oko 80 posto umirovljenika, što ne iznenađuje kad se zna da ih upravo toliko ima prosječnu mirovinu od 1.600 kuna! SUH stoga i dalje traži da se ukine Zakon o odgodi usklađivanja, te da se mirovine usklade i za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca ove godine.

Međutim, iako ne odustaje od tog zahtjeva, Sindikat umirovljenika Hrvatske prihvaća prijedlog da se svim umirovljenicima isplati jednokratna pomoć od 100 kuna (ili u dvije vrijednosne kategorije), prihvaćajući je kao akontaciju za usklađivanje u ovoj godini, a ne kao obeštećenje za neusklađivanje. Iako se spomenuta isplata već unaprijed politizira, SUH drži da sa sindikalnog gledišta treba podržati svaku pomoć osiromašenoj umirovljeničkoj populaciji.