UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO SPASITI STARIJE OD OTIMANJA IMOVINE

Preporuke za prevenciju zlouporabe!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske od 2013. godine kontinuirano vodi kam­panju protiv ekonomske zlouporabe starijih osoba, pomogavši stotinama osoba u spašavanju njihovog jedinog doma od grabežljivih članova obitelji ili pak djelatni­ka u području prava, socijale i zdravstva.

     U okviru te kampanje tiskali smo letke, educirali 200 SUH-ovaca za pomoć stariji­ma, producirali 15-minutni film „Prevareni i poniženi”, te nastavili našu kampanju i u su­radnji s Hrvatskim pravnim centrom na jed­nogodišnjem projektu „Sigurnost u trećoj do­bi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovi­nom”, koji je realiziran i u suradnji s Grad­skim društvom Crvenog križa Zagreb, Cen­trom za socijalnu skrb Zagreb i    Udrugom Radio mreža. Nakon posjećenog okruglog stola, održanog 27. rujna u Zagrebu, dogo­vorene su i usvojene zajedničke preporuke, koje proizlaze iz iskustava na projektu, a služe za poboljšanje položaja umirovljenika i njihove zaštite od grabeža imovine.

     Zajedničke preporuke partnera i su­radnika po projektu „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaga­nju imovinom’

     Radi povećanja sigurnosti i osnaživanja osoba treće dobi širenjem informacija koje će im pomoći da u vlastitom najboljem inte­resu raspolažu svojom imovinom, te sprije­čiti da postanu žrtvama zlouporaba u tom smislu, osobito kada je riječ o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, vje­rujući da treba osigurati dostojanstvo oso­ba treće dobi kroz sustavno širenje mreže podrške u zajednici s ciljem prevencije nji­hove institucionalizacije i unapređenja kva­litete života svakog čovjeka, smatrajući da pravo osoba treće životne dobi na dosto­janstvenu starost mora postati jedan od prioritetnih ciljeva svih državnih i javnih in­stitucija i drugih dionika koji u skladu sa svojim nadležnostima i odgovornostima donose odluke u odnosu na ovu posebno

osjetljivu skupinu građana i građanki, sma­trajući da sveobuhvatna podrška treba ukl­jučivati i cjelovito informiranje starijih osoba o njihovim pravima, mogućnostima ali i rizi­cima kojima mogu biti izloženi kako bi se prevenirale posljedice zaključivanja štetnih ili nepovoljnih pravnih poslova, na osnovi iskustava stečenih u provedbi ovog projek­ta, predlažemo sljedeće:

     Prevenirati zlouporabu starijih osoba kroz njihovo kontinuirano informiranje, pružanje odgovarajuće (psihosocijalne i pravne) podrške te sustavno jačanje preventivnog djelovanja i mreže podrš­ke u zajednici

   a)  Osobe treće dobi često sklapaju ugo­vore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržava­nju bez prethodnog upoznavanja s pravnim posljedicama/učincima takvih ugovora pa nastaju problemi u slučaju neispunjavanja obveza davatelja uzdržavanja (npr. takvi ugovori ne sadrže pravne mehanizme zaš­tite osoba treće dobi u svojstvu primatelja uzdržavanja ili obveza uzdržavanja nije de­taljno opisana ili misle da se takav ugovor može jednostrano raskinuti, itd.).

     PREPORUKA: Potrebno dodatno i sus­tavno informirati građane treće dobi o mogućim posljedicama sklapanja ugovora - od strane institucionalnih i izvaninstitucionalnih dionika - putem tribina, predavanja, upućivanjem u centre za socijalnu skrb i udruge, kroz kampanje, informativne mate­rijale, medije i slično.

    b)  Osobe treće dobi često ne zatraže pravni savjet unaprijed, nego tek nakon što sklope ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju i nakon nekog vremena shvate da davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze. U slučaju da davatelj uzdržavanja ne želi sporazumno raskinuti ugovor, jedini način da se on raskine jest pokretanje sud­skog postupka. Pri tome starije osobe u pravilu nemaju znanja same sebe zastupa­ti u sudskom postupku, a nisu niti u moguć­nosti platiti trošak odvjetničkog zastupanja.

     PREPORUKA: Potrebno proširiti opseg pružanja besplatne pravne pomoći za oso­be treće dobi u svrhu prevencije prije ras­polaganja imovinom (primarna pravna po­moć - pravne informacije i savjeti), ali i s ciljem njihovog odgovarajućeg pravnog zastupanja u sudskom sporu pokrenutom radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (sekundarna pravna pomoć). Da bi se to osiguralo trebalo bi u    Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13) u čl. 13. st. 2. dodati postupak radi raskida ugovora o doživotnom i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (ako ta­kav postupak pokreće primatelj uzdržava­nja) kao vrsta postupka u kojem se može odobriti sekundarna pravna pomoć.

    c) Starije osobe često se osjećaju ranjivo i nemoćno. Može se dogoditi i da su osjet­ljive i emocionalno nestabilne, pa im zna bi­ti teško zauzeti se za sebe i imaju velik os­jećaj krivnje, posebno unutar obiteljskih od­nosa. Dodatno, ako se radi o njihovoj djeci, znaju imati i velik osjećaj srama koji ih sprječava da potraže dodatnu pomoć i pod­ršku.

     PREPORUKA: Potrebno više psihosoci­jalne podrške radi olakšavanja psihički teš­kih stanja i osnaživanja starijih osoba.

Propisati žurnost postupanja sudova u postupcima radi raskida ugovora o do životnom ili dosmrtnom uzdržavanju

      Sudski postupci radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju čes­to su dugotrajni, znaju trajati godinama i ci­jelo to vrijeme osobe treće dobi žive u neiz­vjesnosti, često i u neimaštini. Najčešće ne dožive njihov završetak.

     PREPORUKA: Zakonom propisati žur- nost tih postupaka (npr. unijeti u Zakon o parničnom postupku odredbu: „U postupku u parnicama za raskid ugovora o doživot­nom ili dosmrtnom uzdržavanju, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvi­jek obraćati osobitu pažnju na potrebu hit­nog rješavanja takvih sporova.”)

     Provesti istraživanja u području raspola­ganja imovinom osoba treće životne dobi, posebno u pogledu sklapanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, te kontinuirano prikupljati statističke podatke

     Nedovoljno je istraživanja zlouporabe oso­ba treće dobi prilikom raspolaganja imovi­nom. Ne postoji dovoljno podataka na osno­vi kojih bi se mogle donositi informirane od­luke prilikom kreiranja javnih politika. Mnoge institucije ne vode posebne statističke podat­ke o određenim pojavama i/ili postupcima ve­zanima uz zlouporabe, a posebno u odnosu na ugovore o doživotnom i dosmrtnom uz­državanju. Na primjer, prema našim sazna­njima, otežano je pretraživanje sudske prak­se u ovom području jer ne postoji takva podkategorija e-Predmeta u e-Spis sustavu.

     PREPORUKA: Kontinuirano provoditi is­traživanja i prikupljati posebne statističke po­datke u ovom području, naročito uvođenjem obveze kategoriziranja predmeta e-Spisa (raskid ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju) kako bi se naknadno lakše pre­traživala sudska praksa.

     Dodatno, Sindikat umirovljenika Hrvatske na osnovi iskustava stečenih kroz svoju dugogodiš­nju praksu, želi preporučiti i sljedeće:

1.Starije osobe znaju biti ciljano uvučene u mreže prijevara i zlouporabe, koje nerijetko zavr­še i s nasiljem. Ne postoje specijalizirane službe koje bi se bavile prevencijom i zaštitom starijih osoba u tom delikatnom području kriminaliteta, a posebno nema ciljane edukacije i stručnog ospo­sobljavanja relevantnih službenika.

     PREPORUKA: Neophodno je propisivanje obvezatnog registra davatelja i primatelja doži­votnog i dosmrtnog uzdržavanja, kako bi se prevenirala zlouporaba tih instituta, jer u izostanku evidencija i podataka, ostavlja se prostor nesme­tanom uključivanju i uzdržavatelja iz službi koji­ma bi to trebalo biti zapriječeno (npr. osobe koje pružaju skrb starijim osobama). Evidencija sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju vodila bi se u registru Centra za socijalnu skrb na čijem području živi primatelj uzdržavanja. Re­gistar sadrži podatak o strankama iz ugovora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

2.Zbog toga što najveći broj zlouporaba insti­tuta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti davatelju dosmrtnog uzdržavanja da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uz­državanja, odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo s obvezom uzdrž­avanja.

     PREPORUKA: Preporučuje se ukidanje insti­tuta dosmrtnog uzdržavanja jer se razlikuje od ugovora o doživotnom uzdržavanju samo po tre­nutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite oso­be, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, nema nikakvog opravdanog razlo­ga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira osoba davatelja uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživot­nom uzdržavanju.

3.Budući da je zakonsko područje uzdržava­nja podnormirano, predlaže se razmotriti i sljede­će preporuke:

     Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdrža­vanju ovlaštena osoba bi bila dužna utvrditi pri­laže li ugovoru, kao njegov sastavni dio, suglas­nost za sklapanje ugovora od strane nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvo­di nikakve pravne učinke.

     Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati tri ili više važećih ugovora o doživotnom uz­državanju, te je dužan prilikom sklapanja ugovo­ra dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uz­državanju jedini važeći sklopljeni ugovor o doži­votnom uzdržavanju.

     Ugovori o doživotnom uzdržavanju koje skla­paju pružatelj socijalnih, pravnih i zdravstvenih usluga (centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i članovi njiho­vih obitelji, obrti za srb i sl.) ništavni su, te ne pro­izvode nikakve pravne učinke.

Prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uz­državanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kazneno djelo protiv imovine, ne stariju od 30 dana.