UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Radnička prava i za izbjeglice

 

     Tradicionalni susret predstavnika Saveza samostalnih sindikata Hr­vatske i Saveza slobodnih sindikata Slovenije održan je 26. travnja na zajedničkoj graničnoj kontroli Bregana - Obrežje. Tom su prilikom predsjednici Mladen Novosel i mr.sc. Dušan Semolič potpisali Zajed­ničku izjavu o izbjeglicama: Ljudska i radnička prava za sve.

     U Izjavi je naglašeno da su države članice EU od 2013. godine pri­mile gotovo 2.000.000 izbjeglica, a da se ove 2016. godine očekuje vi­še od milijun novih. Države EU ne smiju zatvarati granice i među njima mora postojati koordinacija u pružanju pomoći, kako ne bi postale žrt­ve krijumčarenja ljudima i kako bi im se osigurao siguran i dostojan­stven život, rad, zdravlje i obrazovanje, dakle život dostojan čovjeka. Ti će se ljudi integrirati u novu sredinu i koristit će ubuduće novoj za­jednici.    Naglašeno je da sindikati moraju imati važnu ulogu u obrani poštovanja te zaštiti života i dostojanstva tih ljudi. Vlade i socijalni part­neri moraju raditi zajedno, jer „odgovornost je svih nas govoriti o ovom problemu, te zahtijevati zaštitu ljudskog života i dostojanstva. Ljudska prava za sve! „Predsjednik SSSH Mladen Novosel, kao ovogodišnji do­maćin, pozdravio je prisutne goste i novinare i naglasio da možemo bi­ti ponosni na dugu tradiciju ovih susreta. Objasnio njihovu svrhu i že­lju da traju još mnogo godina kako bi u svijetu, a osobito u našem ok­ružju bilo ljepše, bolje i ljudskije živjeti!

     Predsjednik ZSSS mr. Dušan Semolič nadahnuto ljudski je govorio o svojim susretima s izbjeglicama u prihvatilištima u Grčkoj i Italiji. Na­glasio je kako osobni doživljaj susreta s obiteljima izbjeglica kod čov­jeka izaziva snažnu potrebu za zaštitom tih ljudi i njihova dostojanstva. Isto tako naglasio je da bi pravo rješenje ove izbjegličke krize i prava pomoć bila zaustaviti rat u njihovim zemljama, a ne podržavati kaos zbog neslaganja s unutarnjim politikama u tim državama.

     Nakon toga uputili smo se na zajedničko druženje i ručak u resto­ran kod Kalina. Susretu je prisustvovao i predsjednik Sindikata um­irovljenika Slovenije Miloš Mikolič s kojim sam razgovarala o događaji­ma i problemima u našim sindikatima te o skorom posjetu Carle Canto- ne, generalne tajnice FERPA-e Ljubljani i Zagrebu.

     U govorima na kraju posjeta predsjednik Semolič je naglasio da re­dovno prati događanja u našim sindikatima te je pažljivo pročitao sve o Peticiji „Zaustavimo siromaštvo starijih osoba” našeg Sindikata um­irovljenika Hrvatske. Prijateljski stisak ruke, poneki poljubac i obećanje da se vidimo opet iduće godine na istome mjestu, ali s novim proble­mom za zajedničku izjavu. ko su to reforme, onda jadna nam majka!“ (Biserka Budigam)