UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: Diskriminacija starijih na cestama

Zar će opet tlačiti vozače starije od 65?

SUH se prije nepunih godinu dana izborio za ukidanje obnove vozačkih dozvola nakon 65. godine. Sada se interesni lobi medicine rada opet „podigao na noge”

Piše: Maja Subarić Mahmuljin

     Od lipnja prošle godine na snazi je zakon prema kojem umirovlje­nici koji navrše 65. godina više nisu obavezni ići na prinudne li­ječničke preglede ako žele produžiti vozačku dozvolu. Ovu veliku pobjedu teškom je mukom izborio Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), čija je bitka protiv diskriminacije starijih vozača trajala čak godi­nu dana. Prijavom diskriminacije Pučkoj pravobraniteljici uspjeli smo do­kazati da je suludo ljudima reći da npr. moraju biti kirurzi do 67. godine, ali se ne mogu dovesti na posao nakon 65.

     Kako su se u veljači ove godine u medijima pojavili bombastični naslovi poput „S 99 godina voze bez liječničkog pregleda?!” i „Za volan mogu i stogodišnjaci” čini se da će SUH opet morati stati u obranu prava starijih vozača.

     Najveći napadi na vozače 65 plus stigli su iz Slobodne Dalmaci­je, Večernjeg lista i RTL televizije. U članku od 16. veljače 2016. godine u Slobodnoj Dalmaciji, novinar Davor Krile već u nadnaslo- vu „Bivša Vlada ostavila nam je zakon doslovce opasan po život” iznosi optužbe da se radi o opasnoj mjeri, što je potpuno neosno­vano. Pogotovo je smiješno što to „pakira” staroj vladi, kako bi no­vu uvjerio da mora to promijeniti.

Starci od 99 godina za volanom?

     U daljem tekstu novinar Krile iznosi podatak da hrvatski vozači automobila nisu obvezni ići na godišnji pregled svojega zdravstve­noga stanja ni u jako poznoj dobi. Tako ističe da je moguće da naj­stariji hrvatski vozač - koji prema MUP-ovu registru ima 99 godina- doživotno vozi bez ikakvih liječničkih pregleda bez obzira na kogni­tivni status. Takve tvrdnje nisu točne jer je liječnik opće prakse duž­an uputiti pacijenta na pregled ukoliko je došlo do poremećaja paž­nje, vida i tome slično. Uostalom, takva je praksa u drugim zemlja­ma Europske unije pa zašto ista ne bi bila primjenjiva i kod nas?

     U Danskoj se, primjerice, vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, dok se u Nizozemskoj nakon 70. godine produžuje na 5 godina i to bez liječničkog pregleda. Slično je i u Velikoj Britaniji gdje se vozačka dozvo­la obnavlja nakon 70. godine bez pregleda, ali svake tri godi­ne s vlastitom izjavom vozača. U Finskoj nakon 70-te obnova ovisi o obiteljskom liječniku, a u Njemačkoj, Francuskoj i Bel­giji nema dobnog ograničenja.

     Novinar Davor Krile u svom tekstu napada i SUH te ga optužu­je da je s umirovljeničkim koalicijskim partnerima vršio pritisak na bivšu Vladu da donese ovu, kako kaže, nepromišljenu odluku. Isti­na je da je Vlada na 226. sjednici 30. travnja 2015. godine prihva­tila izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Zakon), u kojem je sporni članak 222. izmijenjen sukladno prijedlogu SUH-a, ali nikako se ne radi o nepromišljenoj odluci.

SUH je tražio da se ukine obveza godišnjeg zdravstvenog pregle­da za sve vozače starije od 65 godina. Točnije, umjesto postojećeg članka 222. kojim se pravo na produljenje vozačke dozvole starijima od 65 godina uvjetuje zdravstvenim pregledom, zatraženo je da se makne limit dobi (ili vrati na prijašnjih 80 godina iz zakona iz 2004.), te da je „vozač dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu ako je to ut­vrđeno zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana, odnosno ako tako indicira izabrani liječnik opće medicine”.

     Više je razloga zašto je SUH reagirao na ovu nepravdu. Naime, naglom i gotovo tajnom izmjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama u ljeto 2014., bez ikakve javne rasprave, Hrvatski sabor je po hitnom postupku uveo obvezatne zdravstvene preglede svima koji žele produljiti vozačku dozvolu nakon 65. godine. SUH je od­mah reagirao i preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe zatražio ukidanje takve diskriminirajuće odredbe. Ministar Mrsić, međutim, nije tome bio sklon, a predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova još manje.

SUH kao kolateralna žrtva

     Najsmješnije je da se zakonodavac pozvao na europsku direkti­vu koja kao razlog hitne izmjena zakona, propisuje sigurnosne po- jaseve i sustave za djecu te zabranu upotrebe mobitela, te se uop­će ne odnosi na vozačke dozvole.

     Očigledno je da je ovdje riječ o diskriminaciji starijih osoba te­meljem dobi, zbog čega je SUH podnio prijavu Uredu pučke pravo- braniteljice. Zašto bi osoba čim napuni 65. godina odjednom pos­tala slabovidna, zaboravljiva ili imala slične poremećaje, te time naštetila drugima u prometu?

Statistika pokazuje da vozači iznad 65 godina ne pripadaju naj- rizičnijim skupinama u prometu, već su to mladi vozači. Statistika MUP-a pokazuje da stariji od 65 godina sudjeluju u samo 8,5 pos­to prometnih nesreća.

     I kome uopće pada na pamet da se tako prometno nisko rizičnu skupinu vozača, ali zato prosječno vrlo siromašnu skupinu građa­na, kažnjava godišnjim nametom od do 500 kuna, koliko košta ta­kav zdravstveni pregled.

Doktori ne trebaju cinkariti

     U članku RTL-ovih novinara J. Antolića i I. Skorina („Bez ikakve kontrole”), objavljenom 21. veljače, upozorava se kako se ukida­njem obveznog liječničkog pregleda za starije od 65, za volanom mogu naći i stogodišnjaci. Izjavu Roberta Čopa iz Službe za sigur­nost cestovnog prometa MUP-a kako se željelo izbjeći nametanje financijskog tereta za tu dobnu skupinu vozača te da se Policija na­da da će liječnici kod svojih starijih pacijenata uočiti lošiju motoriku i prijaviti je, pobija specijalist medicine rada dr. Davor Kraljić riječi­ma kako „onaj tko nema ograničenja od početka zapravo može vo­ziti do 80. godine bez ikakvih pregleda”.

     Netko je „upotrijebio” i sekretaricu Đurđicu Novaković iz zagre­bačke Matice umirovljenika, koja je navodno izjavila kako je suludo oslanjati se na cinkarenje doktora. Iz Matice su nam, međutim, po­ručili kako je njezina izjava („Liječnici, poštujući svoju Hipokratovu zakletvu, ne žele odavati tajne pacijenata, ali se postavlja pitanje ugrožavaju li takvim odlukama velik broj sudionika u prometu”) izvu­čena iz konteksta i ne odražava mišljenje    Matice, čije je stajalište is­tovjetno SUH-ovom i protive se ponovnom vraćanju na obvezne li­ječničke preglede. Matica je i službeno demantirala takvu izjavu.

I tekstovi iz Večernjeg lista, Indeks.hr-a i drugih medija na sličan način progovaraju o ovoj temi, iznoseći stajalište da je taj zakon opasan te da ga treba mijenjati. Svi pri tom optužuju SUH zbog pri­tiska za ukidanje obvezatnih pregleda. A zaboravljaju da ovdje nit­ko nije ugrožen.

     Zakon je jasan: ako netko i mlađi od 65 godina oboli npr. od epi­lepsije, izgubi vid ili stekne neku bolest ili oštećenje, zar nije prirod­na zadaća njegovog liječnika opće prakse (a tako propisuje i za­kon!) da ga uputi na zdravstveni pregled, te o tome obavijesti odjel policije za vozačke dozvole. Ili, doista mislimo da će liječnici medi­cine rada, koji su izgubili masni zalogaj, u 20-tak minuta pregleda, steći kvalitetniji uvid u zdravstveno stanje i vozačke sposobnosti mladog ili starog građanina, svejedno?!