UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

3 pitanja bez odgovora

Javno zdravstvo koje to više nije

1.„Tko želi bolji kuk, otići će u privatnu kliniku u Švicarsku”

     Jedan od najnovijih bisera ministra zdravlja Darija Nakića jest izja­va „Neka oni koji žele bolji kuk idu put Švicarske”. Ministar je u inter­vjuu za Novi list najavio kako prihode zdravstva namjerava popraviti naplatom nadstandarda. No, još nije jasno definirano što bi moglo ući u nadstandard, a što ne. Ministar je naglasio kako i sada imamo ljude koji odu u privatne klinike i ugrade titansku endoprotezu. Na tvrdnju da su to privatne klinike, a da ga se pita o javnom zdravstvu, Nakić je rekao: „Dobro, ali ako se pacijentu ponudi mogućnost da to obavi u javnoj bolnici uz nadoplatu ili osiguranje koje to pokriva, što je tu loše?”! tako se u Hrvatskoj prvi put uvodi razlika između dvije kategorije paci­jenata - onih koji mogu platiti bolju uslugu i onih koji to ne mogu. Recimo, vi imate endoprotezu od titana, a dio pacijenata ima onu što se brže troši. U kardiologiji imate jeftine stentove ili one triput skuplje. I živite dulje ili kraće, zdravije ili bolesnije, sve u ovisnosti o dubini džepa.

     Veli ministar kako mu je plan da se novac za javno zdravstvo priku­plja od bogatih, koji mogu platiti skuplje liječenje. Na pitanje gdje su tu solidarnost i socijalna osjetljivost, jer svakom treba jamčiti najbolju uslugu za njegovu bolest, Nakić kaže: „Ponovno ću karikirati. Tko želi bolji kuk, otići će u Švicarsku, u privatnu kliniku, i to napraviti.”

     Nakon ovakve izjave pitajmo se kakav kuk čeka one koji ostanu u Hrvatskoj? Pogotovo starije osobe i umirovljenike koji nemaju novaca da plate titanski. Umjesto da ministar radi na tome da preslika švi­carsku kvalitetu usluga na naš zdravstveni sustav, njega više brine to što bogati za bolju uslugu odlaze u inozemstvo i tamo ostavljaju novac. Što je ministar koji smišlja kako zaraditi na bogatima? Ministar zdravl­ja ili ministar poduzetništva?

 

2.Ukidanje Programa 72 - stariji umiru sporo

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah je reagirao na odluku minis­tra zdravlja Darija Nakića da ukine Program 72, koji je pružao nadu malignim bolesnicima da će početi s liječenjem u roku od 72 sata. U dopisu, na koji nije primio odgovor, SUH je od ministra zatražio da hitno povuče tu odluku, kojom će se dugoročno povećati smrtnost od malig­nih bolesti.

     SUH je naglasio kako drži da je riječ o opasnoj odluci, koja će izravno naštetiti tisućama teško oboljelih osoba, i to uglavnom starijih i nemoćnih. U zemlji u kojoj od karcinoma godišnje umire čak 13.000 Hrvata, takva odluka krajnje je dvojbena. Njome će biti pogođene najosjetljivije skupine građana poput djece i starijih osoba.

     SUH navodi kako je ministar i sam potvrdio da se u Programu uglavnom radi o starijim osobama: ’To nisu bolesnici koji imaju 20 god­ina, mladi ljudi koji nemaju nikakvih drugih bolesti pa idu na operaciju, već se radi o starijoj populaciji koju zapravo treba pripremiti do nave­dene operacije”. Time je na direktan način diskriminirao pacijente na temelju dobi.

     Ministar je izjavio i kako „Program 72 sata nije nikada niti zaživio kako treba”, no to su mnogi opovrgnuli. Program je itekako zaživio, što potvrđuju brojni pacijenti. Preko 3.000 osoba liječeno je kroz ovaj pro­gram koji je trajao šest mjeseci. U samo pola godine u četiri KBC-a - Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, omogućeno je ranije liječenje za 1.206 osoba, a zdravstvene preglede obavilo je 132.000 pacijenata.

     „Umirovljenici i starije osobe već su pogođeni siromaštvom, društveno su isključeni i nezaštićeni te smatramo da je ova odluka velik korak nazad od strane Vašeg Ministarstva i Vlade, koja je najavila da će se boriti za bolje uvjete života svojih građana” - napisao je ministru SUH. I nije dobio odgovor.

 

3.Gubitak prava na dopunsko osiguranje - novi udar na umirovljenike!

     Dio umirovljenika koji imaju pravo na besplatnu policu dopunskog osiguranja, a primaju novčanu pomoć zbog niskih mirovina, zbog prekoračenja cenzusa makar za jednu lipu, ostaje bez tog prava.

     U Zagrebu je, primjerice, registrirano 12.217 umirovljenika koji pri­maju pomoć, jer su im mjesečni prihodi manji od 1.500 kuna. Dosad besplatnu policu ubuduće će plaćati 840 kuna godišnje. Sindikat umirovljenika smatra kako je gubljenje prava na besplatnu policu osig­uranja samo još jedan udarac na najslabije, a svaka treća osoba u Hrvatskoj starija od 65 godina je siromašna.

     SUH drži da se socijalna davanja nikako ne bi smjela računati u određivanju cenzusa za bilo kakvu pomoć. Jer, koja je svrha potpore, ako se zbog nje gube druga prava? Zasad nije poznato koliko će umirovljenika ostati bez prava na besplatnu policu osiguranja, jer se podaci još uvijek obrađuju.

     Umirovljenici čiji je prihod jednak ili manji od 900 kuna mjesečno, a takvih je 2.580, dobivaju 400 kuna pomoći od Grada. U kategoriji koja prima pomoć od 300 kuna, a čiji su prihodi od 900 do 1.200 kuna, nalazi se 3.254 umirovljenika, a 6.383 umirovljenika, s prihodom od 1.200 do 1.500 kuna mjesečno, dobivaju 200 kuna pomoći. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mora se držati aktualnog Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju iz 2010. godine, kojim je defini­rano što je to prihod. Taj zakon kao prihod prepoznaje i različite oblike socijalne pomoći (Porezna uprava pomoć ne uračunava u prihod), pa tako HZZO socijalnu pomoć zbraja pri određivanju cenzusa za ostvari­vanje prava na besplatno dopunsko osiguranje.

     Na besplatno dopunsko osiguranje imaju pravo umirovljenici - samci čiji prihodi ne prelaze 1.939 kuna te oni umirovljenici koji nisu samci, a čiji mjesečni prihodi ne prelaze 1.516 kuna po članu obitelji - objasnili su u HZZO-u. Koordinacija umirovljeničkih zajednica i udruga je na inicija­tivu SUH-a još 28. veljače 2014. godine poslala zahtjev Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, da se osobni cenzus za oslo­bađanje od plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja poveća na 1.850 kuna po članu obitelji, odnosno 2.200 kuna za samce. Minimalno, ali utješno. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, nadležno za Nacionalno vijeće, taj je prijedlog proslijedilo - ili nije proslijedilo - nadležnom Ministarstvu zdravlja. Uglavnom, cenzus se nije mijenjao više od pet godina, ali zašto bi to ministra (poduzetništva?) bilo briga?

Maja Šubarić Mahmuljin