UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PETICIJA KRENULA NA PUT: Od „socijalnog referenduma“ do pravice

Ministrica očekuje uručenje 26.000 potpisa - umirovljenici očekuju sigurne i adekvatne mirovine!

     Na 27. sjednici Predsjedništva Sindikata umirovljenika Hr­vatske, održanoj 28. siječnja službeno su proglašeni re­zultati Peticije Glasam protiv siromaštva starijih osoba, koju je provodio SUH kroz dva posljednja mjeseca prošle godi­ne. Predsjedništvo je zaključilo kako je posao u vezi peticije odrađen vrlo kvalitetno. Prikupljen je zadovoljavajući broj potpi­sa, potaknut interes u medijima i osnažen osjećaj pripadnosti udruzi.

     Siromaštvo starijih u Hrvatskoj postaje zabrinjavajuće, a Hr­vatska uživa neslavno četvrto mjesto po siromaštvu te dobne skupine od 28 članica Europske unije. Međutim, riječ je o pita­nju o kojem svi šute. Politička elita ga prešućuje, a starija popu­lacija trpi i stidi se svojeg poniženja.

Facebook stranica - kutak za skrivene suze i bijes

     Koordinatorica akcije Vesna Bečić upoznala je prisutne kako je prikupljeno gotovo 26 tisuća potpisa, a podsjetila je kako je na samom početku bio zacrtan skromni cilj od 10 tisuća potpisa, koji se tada nekima činio nedohvativim. Istaknula je kako mora­mo biti zadovoljni akcijom unatoč sumnjama u dobar tajming, jer su potpisi prikupljani po parlamentarnim izborima, u jeku koali­cijskih slaloma.

     Predsjednica Jasna A. Petrović naglasila kako je SUH za cilj imao što širu senzibilizaciju javnosti za problem siromaštva sta­rijih, pri čemu se uz tradicionalne načine prikupljanja potpisa, poslužio i novim tehnologijama. Prvo je otvorena online peticija, preko koje je prikupljeno 2.643 potpisa iz brojnih zemalja, ali i više stotina komentara potpisnika, koje su dijelom objavljeni u Glasu umirovljenika. Ta svjedočenja su vjerodostojna i bolna.

Najuspješniji je potez bilo otvaranje Facebook stranice Peti­cije, na kojoj je za vrijeme trajanja akcije zabilježeno više od 150.000 posjeta, a pojedine postove pročita i više od 3.000 oso­ba. Čitaju siromasi, ojađeni, bijesni, mladi i stari, uglavnom že­ne, a sve češće progovara se otvoreno i oštro. Hrvatska je time dobila skromni kutak za skrivene suze.

Platfusarenje za boljitak

     Kao „proizvod Peticije oživjela je i web stranica SUH-a, na kojoj je uvedeno i online učlanjivanje. Već 48.000 posjeta web člancima na webu govori o sve većem interesu za problematiku umirovljenika i starijih osoba.

     Bilo je i poteškoća raznih tipova. U Zagrebu su, primjerice, naišli na problem kako dobiti dozvole i osigurati novce za štan­dove, pa su 5.662 prikupljena potpisa jako dobar rezultat, oso­bito s obzirom na broj članova. Na prvom je mjestu, očekivano, Istarska županija sa 6.766 potpisa prikupljenih na štandovima, tržnicama, pred trgovačkim centrima... Neki su penzići „ilegalči- li1 - skupljali su potpise pred tržnim centrima, a onda bi pobjegli kad bi došla policija upitati za dozvolu. Većina SUH-ovih aktivis­ta prikupljala je potpise od kuće do kuće, od prijatelja do prija­telja. Mnogima je to bio prvi izlazak na ulicu, prvo platfusarenje za svoja prava.

     Županija s najmanje uspjeha je Splitsko-dalmatinska, stoga što je podružnica u Splitu skupila jedva 300 potpisa, ali je zato Trogir popravio rezultat. Od dvije, pak, umirovljeničke parla­mentarne stranke - Hrvatska stranka umirovljenika nije javno podržala Peticiju, ali su njezini članovi nerijetko zdušno davali potpise, dok je BUZ i javno podržao akciju SUH-a. U Zadru je prikupljeno stotinjak potpisa branitelja, a neki su prikupili i po­nešto potpisa pred crkvom za vrijeme mise.

     Bilo je dosta javnih i medijskih istupa, iako najviše u televizij­skim i radijskim emisijama. Problem siromaštva starijih izašao je na svjetlo dana.

Oreškovićeva šutnja?

     Odmah po sklapanju reformskog sporazuma između Domo­ljubne koalicije i Mosta, upućeno je pismo s tekstom Peticije na imena svih novoizabranih saborskih zastupnika, a po konstitui­ranju Vlade RH, već 25. siječnja urudžbiran je dopis premijeru Tihomiru Oreškoviću, sa zahtjevom za termin za uručenje. Dnevni pozivi u Ured Predsjednika Vlade potvrdili su kako se ta­mo još teško nose s mnoštvom dopisa i poruka, ali i da ovo ni­je Vlada koju zanimaju stare osobe niti ima empatiju prema nji­ma. Orešković je svoje odšutio, jer ljudi nisu njegov fah, a pogo­tovo ne potrošeni i razočarani starci.

     Umirovljenike čeka borba. Što reći kad i predsjednik najveće umirovljeničke stranke uporno tvrdi kako starci „nisu bokci“, te da imaju najveće štedne pologe u bankama!? Nova Vlada, s druge strane, još ne zna hoće li i koje mirovine rezati, ali već na­javljuje uvođenje poreza ne nekretnine, koji bi mogao najviše pogoditi upravo starije osobe, jer onda slijedi rasprodaja bud- zašto i otimačina imovine starih jer još nema razvijenog nekret- ninskog tržišta.

Ministrica otvorila vrata

     Na posljetku je potvrđen termin za predaju izvornih potpisa dr.sc. Nadi Šikić, ministrici rada i mirovinskog sustava u četvr­tak 18. veljače točno u podne. Peticija i njezini zahtjevi za uvođ­enje hitnih mjera protiv siromaštva krenuli su na put. Na dugi put do realizacije.

     Zahvaljujući ovoj akciji SUH-a, mnoge su starije osobe osvi­jestile ne samo problem osobne neimaštine i izolacije, već i glasno izgovorile „ne“ nastavku poniženja. Tijekom ovog svoje­vrsnog „socijalnog referenduma“ na listi zahtjeva, koji će biti prezentirani ministrici, pridodani su brojni problemi i prijedlozi rješenja. No, ovoga puta umirovljenici neće čekati, već su spremni za otvorenu borbu za svoja prava. To je potvrdilo 26.000 potpisa. To potvrđuju telefonski potpisi i e-mailovi s upi­tima: ako nas ignoriraju, idemo dalje!