UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Umirovljenici traže broj ministrovog tekućeg računa .. .da bi mu vratili „usklađenih" 5 kuna! 

     15. rujna 2015. godine u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava održana je 20. sjednica Nacionalnog vijeća za umirovlje­nike i starije osobe, vjerojatno i zadnja u ovom mandatu. Slabiji odaziv je zasigurno i posljedica kratkog roka sazivanja sjedni­ce, koja je trebala podržati odluku o nači­nu upotrebe preostalog novca iz Um­irovljeničkog fonda uoči sjednice Vlade RH što se održavala istoga dana. Iako je to bila tek druga točka uzbudljive sjednice Nacionalnog vijeća, nije mala odgovornost sudjelovati u raspravi o tomu kako raspo­rediti 190 milijuna kuna preostalih u fondu iz kojeg je vršen povrat duga. Predstavni­ci SUH-a su izjavili da drže neozbiljnim što je čelnik Hrvatske stranke umirovljenika unaprijed najavio kako će se isplatiti bož­ićnica, jer se tako stvara dojam populistič­kog poteza. Ipak, SUH podržava isplatu jednokratnog dodatka na mirovinu. Očeki­valo se da će se na Nacionalnom vijeću saznati o socijalnim kriterijima dodjele tog dodatka, ali nisu do kraja utvrđeni, te bi ot­prilike oni s najnižim mirovinama dobili 350 kuna, a s višima oko 100 kuna. 

     Sramotno usklađivanje 

     No kad je riječ o stanju mirovinskog sustava, prvi je uzeo riječ zamjenik pred­sjednice SUH-a Milan Tomičić, koji je ru­jansko usklađivanje mirovina nazvao sra­motnim te zamolio ministra Mrsića da mu da broj svog tekućeg računa, jer su mno­gi umirovljenici u svojim pozivima izraža­vali namjeru da svojih 4-6 kuna povećane mirovine uplate na njegov račun. Ministar je, pak, ponosno kazao kako za razliku prethodne vlade, mirovine nisu bile zam­rznute, već su usklađivane. Ponosi se i starosnom mirovinom bez penalizacije za one sa 41 godinom radnog staža i 60 go­dina života, te sa 3108 umirovljenika koji su se zaposlili na četiri sata. Uspjehom vlade smatra i osnivanje jedinstvenog Za­voda za vještačenje, te novu formulu izra­čuna mirovine. Na posljetku, uspjeli su, kaže, srediti nered pa sad umrli ne dobi­vaju mirovine. Iskoristio je prigodu najavi­ti kako treba povisiti doprinose za drugi mirovinski stup, ali, ovaj put ne oduzima­njem od javnog prvog mirovinskog stupa, već dodatnim doprinosima poslodavaca. 

Gdje je nestao novac? 

     Što reći na takve ružičaste ministrove očale? Predsjednica SUH-a Jasna A. Pe- trović je, uz brojne glasne prekide minis­tra, ocijenila kako je taj ministar u ovom mandatu doveo većinu umirovljenika do siromaštva te smo tako treći na vrhu EU ljestvice; da je relativna vrijednost mirovi­na pala ispod granice međunarodnih standarda te su mirovine vrlo niske i stvarno jesu bile zamrznute jer nisu us­klađivane dvije i pol godine, a ovo zadnje usklađivanje je sramotno. Naglasila je i da nikakvih ozbiljnih reformi nije bilo. Vruća rasprava i visoki tonovi nisu zapri­ječili sudionike na umirovljeničkoj strani - i predstavnika Matice umirovljenika i Ko­ordinacije umirovljeničkih zajednica - da izraze nezadovoljstvo niskim i neusklađi- vanim mirovinama. 

     Pod „razno“ ministar je odlučio kratko objasniti svoje (ne)postupanje glede pre­varenih i oštećenih umirovljenika za koje su njihove firme uplatile novac u Royal, koji je preuzeo obvezu doživotno im is­plaćivati dogovorene benefite. Kako je Royal zapravo poduzeće, a ne mirovinski fond, nije posve jasno tko je nadležan za taj slučaj, no sva preuzimanja od strane Vlade nisu moguća dok se ne izvrši revi­zija i dubinski nadzor Royala, kako bi se vidjelo gdje je nestao novac. HZMO ne bi mogao biti isplatitelj jer nije riječ o miro­vinskoj štednji, a k tome se čuje da Royal pokušava postići predstečajnu nagodbu. Žrtve su 3860 umirovljenika kojima već dvije godine Royal ne isplaćuje dogovo­rene dodatke. Vrijeme izmiče, izbori su pred vratima, pa će sve vjerojatno završi­ti na sudovima. 

     Na kraju nije bilo razlika u mišljenjima o potrebi da i u sljedećem mandatu vlade Nacionalno vijeće za umirovljenike nasta­vi djelovati, jer je ipak omogućilo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja.