UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 JAVNI APEL SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE 

ZA UVOĐENJE HITNOG IZVANREDNOG USKLAĐIVANJA MIROVINA  

Poštovana gospođo Predsjednice RH, poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani gospodine Predsjedniče Vlade RH,

            Predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske okupljeni na 13. Skupštini SUH-a, održanoj 30. lipnja 2015. godine u Zagrebu, odlučili su obratiti se hrvatskom državnom vrhu s apelom za hitno poboljšanje položaja umirovljenika uvođenjem izvanrednog usklađivanja mirovina zbog naglog siromašenja hrvatskih umirovljenika.

 

            Prosječna mirovina hrvatskog umirovljenika u kontinuitetu opada, jer su izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju mirovine „zamrznute“ već godinu i pol dana. U svibnju prosječna mirovina iznosila je samo 2.234,72 kuna (294€), što iznosi samo 39,05 posto udjela u prosječnoj plaći. Hrvatske mirovine su time pale na dno EU ljestvice, uz Bugarsku i Rumunjsku. Klizanjem prema dolje, bez usklađivanja, Hrvatska krši i međunarodnu konvenciju br. 102 Međunarodne organizacije rada, kojom je određeno kako je minimalni standard za udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći 40 posto.

 

            Tendencije su još opasnije, jer oni koji su umirovljeni tijekom 2015. godine imaju prosječnu mirovinu od samo 1.991,83 kuna (260€),te je udjel njihove mirovine u prosječnoj plaći samo 34.8 posto! Posve je jasno da ni najavljeno mršavo usklađivanje mirovina u drugoj polovici godine neće moći zaustaviti katastrofično padanje mirovina na samo dno u odnosu na druge zemlje Europske unije.

 

            Nadalje, iako su Planom 21 davana obećanja kako će se uvesti pravičnija formula usklađivanja mirovina umjesto dotadašnje tzv. švicarske formule, nadležni ministar je novu varijabilnu formulu u posljednji trenutak, suprotno dogovoru s predstavnicima umirovljeničkih udruga, „obogatio“ i sa švicarskom formulom, pa je posljedica tome da su mirovine zamrznute već drugu godinu. Švicarska formula usklađivanja mirovina (u vrijednosti polovice zbroja porasta plaća i povećanja troškova života) ne osigurava održivost mirovina na razini općeg standarda, jer prema toj formuli mirovine gube po jedan posto vrijednosti svake godine – čak i ako se usklađuju.

 

            Iako je tim istim Planom 21 obećano da će se ukinuti dodatno zdravstveno osiguranje od jedan i tri posto na mirovine (od nameta za sada su izuzeti oni koji bi plaćali jedan posto), ni time se nije olakšalo terete na mirovine.

 

            Istina, dug „novim umirovljenicima“, do kojega je došlo1998. godine kad jetadašnja vlada prvu AVM (aktualnu vrijednost mirovine) kao obračunsku jedinicu, utvrdila u iznosu 35,16 kn, iako je prema izračunu radne grupe u kojoj su bili i predstavnici umirovljeničkih udruga trebala iznositi 62,37 kuna. Prva AVM je, dakle, utvrđena u  iznosu od samo 57 posto od stvarne zakonom propisane vrijednosti! Na osnovi te prve AVM određivane su daljnje vrijednosti automatskim povećavanjem prema formuli usklađivanja mirovina i – nepravda se samo povećava. Ipak, ona je djelomično ispravljena uvođenjem tzv. mirovinskog dodatka za umirovljenike iz prvog stupa (3 do 27 posto), te je ostalo nevraćeno 19 posto vrijednosti.

 

            Jednako tako kako je u ratno vrijeme tadašnji premijer Nikica Valentić nepoštivanjem zakona oštetio Hrvatsku za dug tzv. starim umirovljenicima, koji se vraćao sve do preklani (ukupno: deset milijardi i 252 milijuna kuna), tako je za vlade Zlatka Mateše, 1998. godine došlo do umanjenog izračuna prve AVM, što nisu ispravile sljedeće vlade.

 

            Nadalje, od strane više bivših vlada najavljeno je kako će se uvesti i tzv.socijalne mirovine za one koji su stariji od 65 godina, a ne ostvaruju pravo na mirovinu, no ni to nije učinjeno.

 

            Posljedice su sramotne i neoprostive. Hrvatski umirovljenici sa dvjestotinjak eura prosječne mirovine (tri puta nižima od grčkih mirovina – nad kojima plače cijela lijeva Europa), sada su među tri najsiromašnije skupine starijih osoba u EU.   

 

            U Hrvatskoj je zabilježen ubrzani rast siromaštva i socijalne isključenosti stanovnika starijih od 65 godina, a osobito žena (više od 50 posto svih ženskih samačkih domaćinstava žive u siromaštvu). Čak 24 posto hrvatskih građana starijih od 65 godina je u zoni rizika od siromaštva, svaki četvrti! Više od 70 posto umirovljenika ima mirovine niže od 3.000 kuna.

 

            Tragičan je noviji pokazatelj kako je Hrvatska na svjetskoj ljestvici ekonomskog statusa starijih osoba Global Age Watcha za 2014. samo u godinu dana pala za 26 mjesta te zasjela na 67. mjesto od 96 zemalja. Hrvatska je nisko rangirana u području adekvatnosti i sigurnosti prihoda i stope zaposlenosti starijih, te ima najvišu stopu siromaštva starijih u užoj regiji. Jedino po zdravstvenim indikatorima je iznad prosjeka regije.

 

            Hrvatska nema ozbiljnu strategiju za borbu protiv siromaštva starijih osoba, osobito žena u toj dobnoj skupini; ne provode se istraživanja; ne utvrđuje se godišnje tzv. linija siromaštva koja bi trebala poslužiti kao razdjelnik za razna socijalna i ina prava. O siromaštvu starijih se govori sporadično, kao o balastnoj generaciji, bez postavljanja pitanja zbog čega u susjednoj Mađarskoj ili Slovačkoj i Češkoj stopa rizika od siromaštva starijih osoba od 65 godina iznosi samo 4-9 posto i koja je „tajna“ njihovog dostojanstvenog statusa.

 

            Hrvatske nema stvarne politike poticanja rada umirovljenika (isključeni su npr. prijevremeni umirovljenici), ima najnižu stopu radne aktivnosti starijih od 55 godina u EU; ima mirovinske doprinose samo na teret radnika, što nema niti jedna druga zemlja u EU; ima niski doprinos za sustav međugeneracijske solidarnosti od samo 15 posto koji je do 1992. iznosio 24,1 posto…Hrvatska nema minimalnu mirovinu (već najnižu), ali zato štiti bogate, jer je propisala najvišu osnovicu za mirovinski doprinos. 

 

            Sadašnja Vlada RH poziva umirovljenike na strpljivost, što je gotovo nemoguće, jer je već prije uništena kupovna moć umirovljenika produbljena povećanjem troškova života sa nesagledivim posljedicama.           

 

            13. skupština Sindikata umirovljenika Hrvatske poziva državni vrh da hitno formira multisektorsku proširenu radnu skupinu koja će izraditi strategiju spašavanja starijih osoba od naglog siromašenja, te: 

 

- da se odmah izvrši izvanredno usklađivanje mirovina za mogući dio „oduzetog“ dijela prve aktualne vrijednosti mirovine (dug iznosi 19 posto!), odnosno na drugi potreban način; 

 

- da se razmotri uvođenje automatskog mehanizma usklađivanja mirovina kad njihov udjel u prosječnim plaćama padne ispod 40 posto; 

 

- da se primijeni „čisti“ varijabilni model usklađivanja 70:30, u korist povoljnijeg rasta (indeks plaća, indeks cijena); 

 

- da se sve mirovine, i po općim i po posebnim propisima, usklađuju prema općoj formuli, jer razdjel tzv. posebnih mirovina nije proveden na individualnoj razini;  

 

-   da se uvede tzv. socijalna mirovina za one koji ne ostvaruju to pravo;        

 

U očekivanju vašeg očitavanja i žurnog poduzimanja mjera za spašavanje starijih sugrađana od naglog i pojačanog trenda siromašenja, 

 

S poštovanjem,                                                                    

            

                                                                                                  Predsjednica SUH-a

 

                                                                                                     Jasna A. Petrović