UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 STAJALIŠTA: MIROVINSKI DODATAK ZA SVE UMIROVLJENIKE?  

 

Ministar i bankari opet bi zagrabili u prvi mirovinski stup  

 

Piše: Ivo Marjanović, predsjednik Odbora SUH-a za mirovinska prava i sustav  

 

            Sve je više upita budućih umirovljenika da li imaju ili će imati prvo na tzv. mirovinski dodatak. Iako je Zakonom o mirovinskom osiguranju, kao i Zakonom o dodatku na mirovinu sve objašnjeno, stvorena je zbrka zbog sve češćih najava od  strane nekih vrlo visoko pozicioniranih dužnosnika (ministra Mrsića i drugih) kako će se taj dodatak primjenjivati na sve „kada za to budu ostvarene ekonomske mogućnosti“. Poznato je da bankarski lobi na čelu sa Svjetskom bankom već godinama zagovara „pravednost“ za one koji štede u drugom mirovinskom stupu, tj. da država i „njihovim“ umirovljenicima da dodatak. 

 

            Prema Zakonu o dopuni zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN broj 114/11) utvrđeno je da se dodatkom na mirovinu korigira mirovina svim umirovljenicima koji su stekli  uvjete za  mirovinu od 1999. do 2010. godine. Dodatak od 4% određen je za umirovljenike koji su stekli uvjete za mirovinu s 31.12.1999., sa po 3% rasta po godini, do 27% za umirovljenike koji su stekli uvjete za mirovinu s 31.12.2010. i dalje.  

 

            Dakle svi  osiguranici koji steknu uvjete za mirovinu poslije 2010. godine  i koji su mirovinu ostvarili samo iz I. mirovinskog stupa, imaju pravo na  dodatak od 27% na ostvarenu mirovinu. 

 

Zagovaranje Svjetske banke 

 

            S obzirom da su 2008. nastupile krizne godine, postojao je opravdani strah  umirovljenika da bi Bruxelles, pod pritiskom  Svjetske banka, mogao  zatražiti da se dodatak od 27% ukine. Radi toga su Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska stranka umirovljenika glasno zahtijevali da se dopunom Zakona o mirovinskom osiguranju uredi da  dosadašnji dodatak  na mirovinu  postaje sastavni dio mirovine i to prije nego Hrvatska postane punopravnom članicom EU-a. 

 

            Konačno je u studenom 2011. godine  dodatak na mirovinu postao sastavnim dijelom mirovine, no tad je započeo pritisak Svjetske banke i banaka u zemlji da se dodatak proširi i na buduće umirovljenike koji su uključeni u II. mirovinski stup. No,  prema Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 79/07), što i naziv zakona kaže, osiguranici koji mirovinu ostvaruju iz I. i II. mirovinskog stupa nemaju pravo na dodatak od 27%.  

 

Povratak u prvi mirovinski stup 

 

Najgore su prošli oni koji su u trenutku uvođenja drugog mirovinskog stupa imali od 40 do 50 godina i bili bez pristanka uključeni u taj stup, jer je s obzirom na vrlo kratko vrijeme kapitalizacije njihove štednje, razina njihovih mirovina iz II. stupa vrlo niska. Prvi osiguranici koji su ostvarili mirovinu iz I. i II. mirovinskog stupa 2008. godine bili su razočarani s visinom mirovine, jer im je bila niža za 25 do 30% nego što bi bila da su je ostvarili samo u I. mirovinskom stupu.  

 

            Radi toga su  SUH i HSU tražili da se Zakon o mirovinskom osiguranju promijeni u dijelu kojim se omogućava osiguranicima te dobne skupine koji su stekli pravo na mirovinu,  a izabrali su dragovoljno II. stup, kako bi se mogli  vratiti u I. mirovinski stup, ako im je to s naslova ostvarene mirovine povoljnije.        

 

            U  studenom 2011. godine dopunom Zakona o mirovinskom osiguranju dana je mogućnost takvog povratka, pa su oni koji su se vratili (a to su bili zapravo – svi) ostvarili i pravo na uvećanje od 27%. 

 

            I gle, sada su se ministar Mrsić te predstavnici mirovinskih fondova i njihovi lobisti zagalamili kako bi se svim osiguranicima, dakle i onim koji su 2002. godine imali manje od 40 godina, trebao dati dodatak danom stjecanja uvjeta za mirovinu. 

 

            Prvo, za sve  osiguranike koji su se zaposlili poslije 2002. godine nema nikakvog osnova  za korekciju njihove  buduće mirovine nakon 30 do 40 godina rada, i to za postotak utvrđen kao svojevrsnu kompenzaciju zbog neredovito usklađivanja mirovina   prije 1999. godine, te prenisko utvrđenu prvu aktualnu vrijednost mirovine. Ti osiguranici su stupili u svijet rada kada je sadašnji model već bio u funkciji.  

 

Ideja na klimavim nogama 

 

            Drugo, za osiguranike koji su bili zaposleni prije uvođenja reforme 2002. godine postoji eventualna mogućnost korekcije, ali isključivo proporcionalno godinama rada prije 2002. godine i uplatama punog doprinosa  od 20%  u I mirovinski stup, ali ne više od 9% (korekcija  za umirovljene 2001. godine). 

 

            To je maksimalni postotak do kojeg bi se mogao primijeniti institut mirovinskog dodatka, iako držimo da je i takva mogućnost na „klimavim nogama“.

 

            Kako smo rekli, model davanja dodatka od 27% svim umirovljenicima „pravedno i ravnopravno“ zagovaraju predstavnici fondova i njihovi  lobisti, s nakanom da smanje rupu zbog očekivano nižih mirovine iz drugog stupa.  

 

            Sadašnji hvalospjevi o bajnoj mirovini koja će poslije 2060. godine iznositi 70% prosječne plaće, mogu progutati samo naivci. Svako lobiranje  na tako dugi rok, jednostavno  nije moralno i kršćanski  prihvatljivo. Kako se može uvjeravati  osiguranika s minimalnom plaćom, nesigurnim poslom da štedi u drugom stupu, kad je jasno da je to isplativo samo onima s plaćama daleko višima od prosječne. A naši naivci s plaćama ispod prosjeka, završit će na košti u kontejnerima.