UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Povećalo: HDZ-ova predizborna priča…

 

… nema mirovina za siromašne, niti za bogate

 

            Kako HDZ misli dobiti umirovljeničke glasove? Time što je u buduću koaliciju uključio malenu strančicu Blok umirovljenika zajedno? Kao što Milanovićevim „crvenima“ neće pomoći samo Hrvatska stranka umirovljenika, vjerni član lijeve koalicije, ma koliko imala zasluga za neke pomake, tako će se i Karamarkove „plave“ pitati vrlo konkretna pitanja o njihovim namjerama.

 

            Kad je neki dan Josip Budimir, predstavljen javnosti kao gospodarski stručnjak HSLS-a, koji će u novoj HDZ-ovoj vladi biti „odgovoran za gospodarstvo“, među inim čudnovatim i čudovišnim vizijama, smislio i iskazivanje domoljublja na način da kompletno razbuca umirovljenike, te siromašne potjera u „socijalni geto“, a bogatima valjda uskrati mirovinu, jer su bogati, hrvatska se „treća dob“ smrznula od panike.

 

            Telefoni Sindikata umirovljenika Hrvatske nisu prestajali zvoniti. Kako i neupućeni građanin već zna kako su hrvatske mirovine po relativnoj vrijednosti na dnu, a po umirovljenici po siromaštvu na vrhu europske ljestvice, doista čovjek treba imati ozbiljnu dijagnozu da bi najavio rezanje mirovina. Ako već rečeni Budimir nema suosjećanja, trebao bi imati razboritosti. Da je ima, ne bi rekao kako su mirovine gospodarska rezerva, osim ako ne misli konačno ukinuti drugi mirovinski stup koji je „otet“ iz prvog mirovinskog stupa, pa bi time do 70 milijardi kuna bilo vraćeno u prvi mirovinski stup i državni proračun.

 

            Ne, Budimir kaže kako će HDZ-ova vlada izdvojiti sve „socijalne mirovine“ iz državnog proračuna i to tako da svi oni koji nisu odradili potreban staž, ali imaju pravo na minimalnu starosnu mirovinu, moraju biti prebačeni u – socijalne slučajeve. Ne zna taj domoljub kako u Hrvatskoj nitko ne može u mirovinu ako nije odradio potreban staž, a to je po ZOMO 15 godina, osim ako HDZ ne misli uvesti uvjet od 40 godina radnog staža s uplaćenim doprinosima za sve, muškarce i žene, i to odmah!

 

            Ne zna Budimir niti da u Hrvatskoj nema minimalne mirovine, ukinuta je, na žalost, pa imamo samo najnižu mirovinu, kao umnožak aktualne vrijednosti mirovine i godina radnog staža dotičnog ili dotične.

 

            I veli on u ime HDZ-a da će se sve ostale, koji nisu „zaradili“ mirovine, a imaju bogatstvo, nekretnine i slično, biti proglašeni bogatima i oni neće dobivati mirovinu.

 

            Pa kako HDZ voli pričati o pronatalitetnim politikama, a što s majkama koje su zbog rađanja „poželjnih“ četvero djece stekle samo 15 ili 20 godina radnog staža? Hoće li im HDZ priznati ulogu majke-odgojiteljice ili će ih poslati u socijalu? Što s majkama koje ne uspijevaju zbog uspješno dereguliranog i fleksibiliziranog rada s radom na određeno i otkazima čim odu na bolovanje zbog djeteta ili na porodiljski? Hoće li i one u socijalu? Hoće li u socijalu i branitelji jer tko im je kriv što su premladi otišli u obranu

 

            I što je to po definiciji „odrađeni staž“, a što je „potreban staž“? Da li je to onaj staž koji je čovjek odradio da bi prema aktualnim zakonima stekao uvjete za mirovinu? Ili je to nekakav „puni“ staž, kategorija koja također ne postoji, pa bi to bio npr. 40 godina radnog staža i plaćenih doprinosa, a naš vrli domoljub bi sve to obračunao retroaktivno. Kakav Mrsić? On je mala beba prema Budimiru. Mrsić samo razdvaja mirovine po čudnim kriterijima, a Budimirovi kriteriji će biti jasni i transparentni. Nešto kao konačno rješenje za umirovljenike. (Jasna A. Petrović)