UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ODBOR ZA EKONOMSKA PRAVA UMIROVLJENIKA

Da li promijeniti dobavljača struje?      

Odbor SUH za ekonomska prava umirovljenika održao je neuobičajenu sjednicu 30. listopada u Novom Zagrebu, predstavljanjem pred tridesetak članova analizu tržišta elektro energetske ponude, a koja je kasnije prezentirana i na sjednici Predsjedništva SUH-a.

Proces restrukturiranja elektroenergetskog sektora u Hrvatskoj i uvođenje tržišnih odnosa praktički je započeo stupanjem na snagu paketa novih energetskih zakona početkom 2002. godine. Nova zakonodavna rješenja oko liberalizacije tržišta javnih usluga dovela su do situacije u kojoj su, pored HEP-a, isporuku električne energije počele nuditi i druge tvrtke, tako da je danas u Hrvatskoj registrirano 18 tvrtki od kojih su samo četiri vrlo aktivne (HEP energija d.o.o., GEN-i d.o.o., RWE energija te Hrvatski telekom).

I dok je takav razvoj situacije izazvao u javnosti  početne pozitivne ocjene, jer je otvorio put demonopolizacije tržišta, ubrzo su se počele manifestirati slabosti postojećeg sustava; pokazalo se da paket energetskih zakona iz gore navedene 2002 godine nije primjenjiv, jer nedostaju brojni podzakonski akti, dobar dio tehničke regulative te oblik  praktičnog oblika primjene zakona.

Pokazalo se da su osnovne pretpostavke za razvoj tržišta  u najmanju ruku upitne: otvorenost tržišta je mala (udio povlaštenih potrošača je samo 10% ukupne potrošnje),  HEP još ni izdaleka nije obavio zadano restrukturiranje. Unatoč takvim okolnostima, predstavnici navedenih stranih tvrtki (Austrija, Njemačka, Slovenija) počinju intenzivnu kampanju, posjećuju domaćinstva, nude uvjete kojima mnogi sugrađani, u prvom redu upravo umirovljenici i osobe starije dobi, ne mogu odoljeti; sklapaju se prvi ugovori s nekim od navedenih ponuđača, a raskidaju oni s HEP-om. Istina, nakon više mjeseci takve prakse i prvih novih računa, dio građana se našao u neugodnoj situaciji pa su pokušali raskinuti nove ugovore. U krugovima našeg članstva pojavile su se dileme i nedoumice oko visine obračunatih cijena, uz osjećaj nesigurnosti oko isporuke.

Na tragu takvih zbivanja te stalnog praćenja problematike egzistencije naše generacije, u SUH-u smo došli do spoznaje da na temu novonastale pravno-gospodarske situacije nedostaju prave informacije te je, odlukom donesenom na 15. sjednici Predsjedništvo SUH-a zadužilo Odbor za ekonomska prava da pripremi cjeloviti informaciju koja će doprijeti do članstva i ostalih građana.

Izlagač i moderator teme, dipl. ing. Josip Moser, član Odbora i jedan od vodećih stručnjaka tog područja u zemlji, predočio je sve bitne sastavnice novonastale tržišne situacije; kroz konkretne primjere i izračune  je predočio moguće odgovore na dileme umirovljenika da li ili ne promijeniti dobavljača struje.

Nakon žive i konstruktivne rasprave, sudionici sastanka/predavanja su proširili svoja saznanja i razinu sigurnosti kod donošenja konačne odluke; a sudeći prema  reakcijama i najavama na kraju susreta, većina će umirovljenika do daljnjega, zbog osjećaja neizvjesnosti cijena i sigurnosti opskrbe, ostati pri sadašnjem operateru.

Predsjedništvo SUH-a je  na 17. sjednici od 6. studenoga o.g. razmotrilo analizu Odbora za ekonomska prave, te je dopunilo saznanjima i informacijama s internetskih portala i medija, a koja ipak ukazuju na mogućnosti nabavke nešto jeftinije struje od nekih novih dobavljača (od 5-10%), što i nije za zanemariti u slučajevima kad se ne mora potpisivati vremenski obvezujući ugovor. (Hrvoje Dusper)