UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PLUS I MINUS

Što je/nije realizirano iz Kukuriku „Plana-21“?

Željko Šemper, zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika, izradio je pregled ostvarenih planova i obećanja iz „Plana-21“ Kukuriku koalicije, te ga prezentirao na ovogodišnjoj skupštini svoje stranke. Slažemo se i ne slažemo, no, ipak prvo pogledajmo što piše u Planu:

Što je obećano?

Treba otkloniti tri glavna problema – za nove mirovine urediti održiviji i pravedniji sustav ostvarivanja mirovinskih prava, za stare mirovine osigurati  održiv sustav usklađivanja i optimalan odnos ostvarivanja mirovina iz prvog stupa te  jasno razlikovati mirovinska prava iz mirovinskoga sustava od prava utvrđenih posebnim zakonima.

- Dinamika unapređenja mirovinskoga sustava bit će najpovezanija s dinamikom ostvarivanja ukupnoga gospodarskoga programa, rastom gospodarskih aktivnosti i rastom zaposlenosti.

- Ukinut će se sadašnji sustav povlaštenih mirovina za saborske zastupnike, članove Vlade i suce Ustavnoga suda.

- Odgovorit će se i na pitanja vezana uz financiranje mirovina, kao i na pitanja vezana uz sve izraženije zahtjeve prema individualizaciji mirovina s jedne strane, te održavanju potrebne razine solidarnosti i primjerene visine mirovina s druge.

- Postojeća razina mirovina neće se smanjivati, a provodit će se odgovarajući održivi sustav usklađivanja visine mirovina s inflacijom i troškovima života.

- Osobito pažljivo razmotrit ćemo prilagodbe nekih parametara mirovinskog sustava, u prvom redu mirovinske dobi i mirovinskoga staža, promičući vrijednost punog radnog staža i za muškarce i za žene.

- Zauzet ćemo se za institucionalizaciju fleksibilnog odlaska u starosnu mirovinu, nagrađujući dulji radni staž od punog staža te primjerenije rješavati penalizaciju pri prijevremenom odlasku u mirovinu vezano uz puni radni staž.

- Mirovinski sustav mora biti pravedan i održiv, ali i osjetljiv na spolne razlike. Zato ćemo razmotriti mogućnosti fleksibilnijeg odlaska u mirovinu, posebno radno opterećenih žena.

- Cilj nam je postupno povećavati iznos prosječne mirovine u odnosu na iznos prosječne plaće.

- Zauzet ćemo se za uspostavu tzv. nultog potpornog stupa iz kojeg bi osiguranici, uz provjeru imovine i dohotka ili pak na načelima univerzalizma, dobivali temeljnu potporu financiranu porezima. Taj bi stup obuhvatio i stare poljoprivredne mirovine ostvarene do 1999. godine. (ideja „socijalne mirovine“ još iz Račanovog doba).

- Riješit ćemo i problem mirovina građana Republike Hrvatske koji primaju nerazmjerne, niske mirovine iz država nastalih nakon raspada bivše SFRJ.

- Dodatak na mirovinu uključit ćemo u mirovinu i o tome izdati rješenja.

- Utvrdit ćemo minimalnu osnovicu za uplatu doprinosa po kvalifikaciji osiguranika.

- Smanjivat ćemo zdravstveni doprinos umirovljenika.

- Preuzimamo obvezu stvaranja uvjeta za bolje mirovine iz drugoga stupa sudjelovanjem radnika, poslodavaca i države. Odgovarajućim olakšicama stimulirat će se mirovinska štednja u trećem stupu. 

Što je ostvareno?

Što je od svega toga realizirano? Prema kolegi Šemperu, koji se za umirovljenička prava u dosadašnjem mandatu za saborskom govornicom borio 121 put, ostvareno je puno. Po nama, nedovoljno.

  1. Ukinut je sustav povlaštenih mirovina za saborske zastupnike, članove Vlade i suce Ustavnog suda – već 25. siječnja 2012. usvojene su izmjene Zakona o pravima i dužnostima zastupnika.
  2. Postojeća razina mirovina nije se smanjivala, ali nije niti provođen odgovarajući održivi sustav usklađivanja visine mirovina s inflacijom i troškovima života – od 2012.-2013. mirovine su povećane za 4,3% i s 2.156 kn porasle su na 2.266 kn. U 2014. nije bilo nikakvih usklađivanja. Iako je obećano da će se u novom ZOMO-u usvojiti nova varijabilna formula usklađivanja u omjeru 70:30 umjesto štetne „švicarske“ 50:50, i švicarska formula je zadržana i primijenjena ove godine, pa su mirovine praktički bile zamrznute.
  3. Po novom ZOMO-u odlazak u prijevremenu mirovinu s 41 godinom staža i 60 godina života može se ostvariti bez penalizacije. Odredba uz ove uvjete važi za oba spola pod jednakim uvjetima. SUH je to smatrao diskriminirajućim za žene te zatražio ocjenu ustavnosti.
  4. Prema novom ZOMO-u nagrađuje se po 0,15% svaki mjesec rada nakon 41 godine staža, uz uvjet navršenih 60 godina života, kao i rad nakon 65. godine života i sa 35 godina staža.
  5. Za neke kategorije prijevremenih umirovljenika smanjena je penalizacija: dok je prije za staž od 40 i više godina iznosila do 9%, po novom ZOMO-u penalizacija je povećana za manji broj godina staža - i do 20,4%, a smanjena je za 39-40 godina za muškarce i za 38-40 godina za žene, a za 41 i više godina staža  penalizacije nema.
  6. Prema novom ZOMO-u u tijeku 2014. godine razdvojit će se mirovine na one ostvarene po općim propisima i na one ostvarene po posebnim propisima, pod povoljnijim uvjetima, koje se neće usklađivati dok rast BDP-a ne bude 2% ili deficit manji od 3%.
  7. Obećanje da će se založiti za uspostavu tzv. nultog potpornog stupa za građane starije od 65 godina života i bez godina radnog staža, gdje bi uz provjeru imovine i dohotka dobivali potporu financiranu iz poreza – zbog velikih problema državnog proračuna ovo obećanje zasad nije realizirano. Takva tzv. socijalna mirovina u Sloveniji se zove „državna mirovina“ i iznosi 172 eura te ide na teret socijalnoj skrbi, a ne na teret mirovinskom osiguranju.
  8. Analizom podataka HZMO-a utvrđeno je da razlika od 322 kn između starih i novih mirovina - gdje stari umirovljenici za prosječno 16 godina staža imaju prosječnu mirovinu od 1.000 kn, a novi umirovljenici za 21 godinu staža mirovinu od 1.322 kn. Tako po godini staža stari umirovljenici primaju 62,50, a novi 62,95 kn. Pitanje „okradene“ prve vrijednosti AVM-a nije niti dotaknuto.
  9. Nije realizirano obećanje da će se  riješiti problem mirovina građana RH

koji primaju mizerno niske mirovine iz država nastalih raspadom bivše SFRJ

10. Dodatak na mirovinu od 4-27%  uključen je u mirovinu – neposredno pred parlamentarne izbore kad je HDZ-ova Vlada kao „izborni adut“ uključila dodatak u mirovinu.

  1. 11.  Obećanje kako će se utvrditi minimalna osnovica za uplatu doprinosa prema  kvalifikaciji osiguranika nije realizirano.
  2. 12.  Obećanje da će se smanjivati zdravstveni doprinos umirovljenika  zasad ovo obećanje nije realizirano, jer Ustavni sud nije pozitivno riješio zahtjev SUH-a i HSU-a o ocjeni (ne)ustavnosti ove odredbe zakona, a nije postojala niti politička volja za rješenje.
  3. 13.  Obveza stvaranja uvjeta za bolje mirovine iz drugog stupa, sudjelovanjem radnika, poslodavaca i države – nije izvršena, već je taj model drugog stupa izmjenama zakona učinjen rizičnijim.

14. Obećanje kako će se odgovarajućim olakšicama stimulirati mirovinska štednja u trećem stupu – nije realizirana, ni od strane države, niti uključivanjem poslodavaca 

No, prema Šemperu, realizirane su neke stvari kojih i nije bilo u „Planu-21“:

- 2012. riješen je problem naknada na Zavodu za zapošljavanje, gdje su žene s navršenih 55 godina života zbog neusklađenosti dvaju zakona iz 2011. godine ostajale bez naknade i ikakvih sredstava za život.

- U 2012. povećana je porezna granica za mirovine sa 3.200 kn na 3.400 kn.

- U 2014. se osobni odbitak umirovljenika povećao s 3.400 na 3.800 kn

- 2013. je Pravilnikom Ministarstva financija  (na zahtjev SUH-a i HSU-a) onemogućena ovrha na više od 1/3 mirovine ili plaće, što je bio prevelik problem građana RH, a posebno umirovljenika. Ostaje problem netransparentnosti ovršenog iznosa.

- Formiran je Centar za medicinska vještačenja koji verificira rješenja korisnika invalidskih mirovina te će vršiti reviziju dvojbenih invalidskih mirovina, a svake tri godine svih ostalih.

- Inicijativom umirovljeničkih udruga i HSU-a, u novom ZOMO-u umirovljenicima koji to žele i mogu omogućen je i reguliran rad bez obustave mirovine korisnicima starosne i invalidske mirovine (kad se utvrdi preostala radna sposobnost). Međutim, iz prava na rad su izuzeti prijevremeni umirovljenici, čime se diskriminira kategoriju koja ima najviše staža i uplaćenih doprinosa. SUH je u vezi toga podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti.

- Prijedlogom HSU-a u novom ZOMO-u zaposlenici koji su neposredno pred mirovinu zbog stečaja tvrtke ostali bez posla, a ni nakon dvije godine provedene na Zavodu nisu pronašli posao, uz potrebne uvjete imaju pravo odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu bez penalizacije.

Ovoga puta nećemo navesti listu onoga što je moglo i trebalo biti promijenjeno, ali nije. Nećemo niti o onome što je usvojeno, a bilo bi bolje da nije; političke odluke i mjere koje su nanijele štete, a ne probitke. Plus i minus – u cjelini ipak pomak na bolje, ali, katkad u pogrešnom smjeru i bez dovoljno socijalne osjetljivosti. O tome govori činjenica da mirovine nisu rasle, da je realna vrijednost mirovina pala, a umirovljenici su sve siromašniji.