UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KRONOLOGIJA JEDNOG UMIROVLJENJA

Sve zamke dvostupačne mirovine

 

     U našem mjesečniku redovito uka­zujemo na nelogičnost postojanja obveznog II. stupa mirovinskog osiguranja, koji državi stvara milijarde kuna gubitaka i rupe u javnom prora­čunu. Svakom zaposlenom u Hrvatskoj od njegove mjesečne bruto plaće otki­da se 5 posto iznosa, no pri odlasku u mirovinu dolazi do još jedne bizarnosti. Naime, od 1. siječnja 2019. izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, a za što su se izborile umirovljeničke udruge Sindikat i   Matica, svi umirovljenici dobili su pravo da izaberu hoće li pri umirovljenju primati mirovinu samo iz I. stupa ili iz I. i Ii. stupa mirovinskog osiguranja, ovisno što im je isplativije.

Pokazalo se da je za minimalno 60 posto umirovljenika isplativiji bio povratak u I. stup, pri čemu se sav novac koji su uplaćivali u II. stup prebacuje na račun HZMO-a. Kako cijeli postupak izgleda u praksi najlakše ćemo objasniti kroz primjer 61-godišnje gospođe N.D. koja je prošla cijeli postupak odabira starosne mirovine (za dugogodišnjeg osiguranika), a koja je Glasu umirovljenika ustupila cjelokupnu dokumentaciju.

Primamljivih 15 posto

     REGOS joj je na kućnu adresu poslao informativni izračun koliko bi mogla iznositi njezina mjesečna mirovina, pa bi u slučaju odabira mirovine samo iz I. stupa primala 5.870,77 kuna mjesečno, uz opasku da je riječ o izračunu kao da je bila osigurana samo u I. stupu, uz prijenos sredstava iz II. stupa u I. stup. Da se gospođa odlu­čila na mirovinu iz oba stupa dobila bi 5.796,71 kunu od državnog HRMOD-a ili 5.793,05 kuna od Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva.

HRMOD je uveden od ove godine i kao što vidimo nudi sitno povoljnije mirovi­ne pri odabiru drugog stupa. U slučaju izbora oba stupa osnovna mirovina bila bi joj 5.106,18 kuna, dok bi joj iz II. stupa bilo uplaćivano 690,53 kune (HRMOD) ili 686,87 kuna (Raiffeisen). Zaključak je da joj je odabir mirovine samo iz I. stupa isplativiji za barem 74 kune mjesečno.    No, gospođa je ipak dvojila između dviju opcija, jer je u Regosovom dopisu pročitala da u slučaju izbora obaju stupova ima pravo na 15 posto jednokratne isplate sa svog osobnog računa u II. stupu, od­nosno iznos od 33 tisuće kuna. Naime, želja joj je renovirati stan i treba joj novac, pa nas je upitala za mišljenje što bismo joj preporučili.

     Objasnili smo joj da je tih 15 posto za­pravo bitno manje, jer se na isplatu iznosa iznad 30 tisuća kuna plaća 15 posto poreza, te još i prirez (a do 30 tisuća se plaća 10 posto poreza i prirez). U njenom slučaju ne bi dobila 33 tisuće kuna, već 5 tisuća kuna manje, a uz to bi joj se i mirovina iz II. stupa izračunala prema preostaloj svoti, tj. bila bi još niža. Jedino pozitivno u ovom trenutku je to što se mirovina iz II. stupa može nasljeđivati, no vratimo se negativnostima...

Gubici na usklađivanju

     Naime, vrlo bitno je znati i da se mi­rovine iz I. stupa usklađuju prema rastu cijena i plaća po formuli 70:30 u korist povoljnijeg postotka. No, kod II. stupa situacija je drukčija. Našoj gospođi, da je izabrala mirovinu iz oba stupa, usklađivala bi se osnovna mirovina od 5.106,18 kuna kao u I. stupu, no preostalih 690,53 kune iz II. stupa usklađivalo bi se samo prema rastu cijena, ne i plaća. Tako bi primjerice za posljednje polugodišnje usklađivanje od 2,46 posto, njezina mirovina iz II. stupa rasla samo za 1,2 posto, odnosno blizu 9 kuna manje.

      Možda vam se na prvu čini mala razlika, ali pričekajte. Ako se u obzir uzme da su 2018. i 2019. godine prije pandemijske krize plaće na godišnjoj razini rasle iznad osam posto, a inflacija je bila 2,20 posto i 1,70 posto, računica je jasna. Na godišnjoj razini oni koji se odluče za mirovine iz drugog stupa po toj procjeni mogli bi, ne bude li novih kriza, gubiti i po šest posto na usklađivanju II. stupa. Oni optimističniji zbog povlačenja novca za oporavak iz Europske unije najavljuju da će samo na temelju toga hrvatski BDP biti u plusu 2,9 posto godišnje, te se očekuje da će plaće i standard u budućnosti doista još više rasti.

Na svoju štetu

     U prijevodu, naša gospođa, da se odlučila za mirovinu iz oba stupa, mo­gla bi u budućnosti zbog tih šest posto na svojih 690 kuna iz II. stupa mjesečno gubiti 41 kunu, odnosno oko 500 kuna godišnje. S tim da bi se postoci iz godi­ne u godinu kumulirali, pa bi tako svake sljedeće godine iznos gubitka bio sve viši i viši. A s obzirom da joj je tek 61 godina, gospođa bi da poživi 20 godina mogla na usklađivanju zbog 5-6 posto razlike izgubiti 10.000 kuna. Dakako, moguće su i nove krize, pa da gubitak bude ma­nji, ali moguć je i veći rast plaća, pa bi gubitak bio veći.

     Postavlja se pitanje zbog čega se onda gotovo 40 posto novih umirovlje­nika ipak odluči za dvostupnu mirovinu? Jedan mali dio možda i zbog neznanja, zbog čega i pišemo ovaj članak, jedan dio su oni kojima je mirovina stvarno povoljnija iz oba stupa, no to su osobe koje su za života imale izrazito visoke pla­će. Primjerice, naša gospođa imala je po 30-40 posto veću plaću tijekom radnog vijeka od prosjeka, pa joj je u izračunu dvostupačna mirovina ispala manja od one iz prvog stupa.

     Glavni razlog za izbor dvostupačne mirovine je siromaštvo. Jer čak 80 posto onih koji su je izabrali odlučili su se za isplatu jednokratnih 15 posto bruto iz II. stupa kako bi vratili dugove, kredite ili jednostavno preživjeli određeno razdoblje. No, požive li, većini će se ta odluka na kraju ipak financijski obiti o glavu.

Igor Knežević