UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KRONOLOGIJA JEDNOG UMIROVLJENJA

Sve zamke dvostupačne mirovine

 

     U našem mjesečniku redovito uka­zujemo na nelogičnost postojanja obveznog II. stupa mirovinskog osiguranja, koji državi stvara milijarde kuna gubitaka i rupe u javnom prora­čunu. Svakom zaposlenom u Hrvatskoj od njegove mjesečne bruto plaće otki­da se 5 posto iznosa, no pri odlasku u mirovinu dolazi do još jedne bizarnosti. Naime, od 1. siječnja 2019. izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, a za što su se izborile umirovljeničke udruge Sindikat i   Matica, svi umirovljenici dobili su pravo da izaberu hoće li pri umirovljenju primati mirovinu samo iz I. stupa ili iz I. i Ii. stupa mirovinskog osiguranja, ovisno što im je isplativije.

Pokazalo se da je za minimalno 60 posto umirovljenika isplativiji bio povratak u I. stup, pri čemu se sav novac koji su uplaćivali u II. stup prebacuje na račun HZMO-a. Kako cijeli postupak izgleda u praksi najlakše ćemo objasniti kroz primjer 61-godišnje gospođe N.D. koja je prošla cijeli postupak odabira starosne mirovine (za dugogodišnjeg osiguranika), a koja je Glasu umirovljenika ustupila cjelokupnu dokumentaciju.

Primamljivih 15 posto

     REGOS joj je na kućnu adresu poslao informativni izračun koliko bi mogla iznositi njezina mjesečna mirovina, pa bi u slučaju odabira mirovine samo iz I. stupa primala 5.870,77 kuna mjesečno, uz opasku da je riječ o izračunu kao da je bila osigurana samo u I. stupu, uz prijenos sredstava iz II. stupa u I. stup. Da se gospođa odlu­čila na mirovinu iz oba stupa dobila bi 5.796,71 kunu od državnog HRMOD-a ili 5.793,05 kuna od Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva.

HRMOD je uveden od ove godine i kao što vidimo nudi sitno povoljnije mirovi­ne pri odabiru drugog stupa. U slučaju izbora oba stupa osnovna mirovina bila bi joj 5.106,18 kuna, dok bi joj iz II. stupa bilo uplaćivano 690,53 kune (HRMOD) ili 686,87 kuna (Raiffeisen). Zaključak je da joj je odabir mirovine samo iz I. stupa isplativiji za barem 74 kune mjesečno.    No, gospođa je ipak dvojila između dviju opcija, jer je u Regosovom dopisu pročitala da u slučaju izbora obaju stupova ima pravo na 15 posto jednokratne isplate sa svog osobnog računa u II. stupu, od­nosno iznos od 33 tisuće kuna. Naime, želja joj je renovirati stan i treba joj novac, pa nas je upitala za mišljenje što bismo joj preporučili.

     Objasnili smo joj da je tih 15 posto za­pravo bitno manje, jer se na isplatu iznosa iznad 30 tisuća kuna plaća 15 posto poreza, te još i prirez (a do 30 tisuća se plaća 10 posto poreza i prirez). U njenom slučaju ne bi dobila 33 tisuće kuna, već 5 tisuća kuna manje, a uz to bi joj se i mirovina iz II. stupa izračunala prema preostaloj svoti, tj. bila bi još niža. Jedino pozitivno u ovom trenutku je to što se mirovina iz II. stupa može nasljeđivati, no vratimo se negativnostima...

Gubici na usklađivanju

     Naime, vrlo bitno je znati i da se mi­rovine iz I. stupa usklađuju prema rastu cijena i plaća po formuli 70:30 u korist povoljnijeg postotka. No, kod II. stupa situacija je drukčija. Našoj gospođi, da je izabrala mirovinu iz oba stupa, usklađivala bi se osnovna mirovina od 5.106,18 kuna kao u I. stupu, no preostalih 690,53 kune iz II. stupa usklađivalo bi se samo prema rastu cijena, ne i plaća. Tako bi primjerice za posljednje polugodišnje usklađivanje od 2,46 posto, njezina mirovina iz II. stupa rasla samo za 1,2 posto, odnosno blizu 9 kuna manje.

      Možda vam se na prvu čini mala razlika, ali pričekajte. Ako se u obzir uzme da su 2018. i 2019. godine prije pandemijske krize plaće na godišnjoj razini rasle iznad osam posto, a inflacija je bila 2,20 posto i 1,70 posto, računica je jasna. Na godišnjoj razini oni koji se odluče za mirovine iz drugog stupa po toj procjeni mogli bi, ne bude li novih kriza, gubiti i po šest posto na usklađivanju II. stupa. Oni optimističniji zbog povlačenja novca za oporavak iz Europske unije najavljuju da će samo na temelju toga hrvatski BDP biti u plusu 2,9 posto godišnje, te se očekuje da će plaće i standard u budućnosti doista još više rasti.

Na svoju štetu

     U prijevodu, naša gospođa, da se odlučila za mirovinu iz oba stupa, mo­gla bi u budućnosti zbog tih šest posto na svojih 690 kuna iz II. stupa mjesečno gubiti 41 kunu, odnosno oko 500 kuna godišnje. S tim da bi se postoci iz godi­ne u godinu kumulirali, pa bi tako svake sljedeće godine iznos gubitka bio sve viši i viši. A s obzirom da joj je tek 61 godina, gospođa bi da poživi 20 godina mogla na usklađivanju zbog 5-6 posto razlike izgubiti 10.000 kuna. Dakako, moguće su i nove krize, pa da gubitak bude ma­nji, ali moguć je i veći rast plaća, pa bi gubitak bio veći.

     Postavlja se pitanje zbog čega se onda gotovo 40 posto novih umirovlje­nika ipak odluči za dvostupnu mirovinu? Jedan mali dio možda i zbog neznanja, zbog čega i pišemo ovaj članak, jedan dio su oni kojima je mirovina stvarno povoljnija iz oba stupa, no to su osobe koje su za života imale izrazito visoke pla­će. Primjerice, naša gospođa imala je po 30-40 posto veću plaću tijekom radnog vijeka od prosjeka, pa joj je u izračunu dvostupačna mirovina ispala manja od one iz prvog stupa.

     Glavni razlog za izbor dvostupačne mirovine je siromaštvo. Jer čak 80 posto onih koji su je izabrali odlučili su se za isplatu jednokratnih 15 posto bruto iz II. stupa kako bi vratili dugove, kredite ili jednostavno preživjeli određeno razdoblje. No, požive li, većini će se ta odluka na kraju ipak financijski obiti o glavu.

Igor Knežević