UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KOLIKO VRIJEDI DOSTOJANSTVENA MIROVINA

Hajde, preživi s 2.000 kuna!

 

     Umirovljenici u medijima, a osobito na druš­tvenim mrežama, zagovaraju dostojanstve­ne mirovine. No, što je to dostojanstvena mi­rovina? Ona koja te ne tjera da kopaš po kantama za smeće ili hvataš kukom boce po kontejnerima? Koliko bi iznosila ta dostojanstvena mirovina, koja te neće poniziti zbog neplaćanja režija i iskapča- nja struje, s kojom ćeš imati dovoljno novaca za redovite potrebe za mirni život, za hranu, grijanje, poklon unucima?

Prema podacima HZMO-a, 414 tisuća „običnih" umirovljenika ima mirovinu manju od 2.000 kuna koliko iznosi najčešća hrvatska mirovina. To su oni koji bez odricanja ne bi mogli izgurati mjesec dana. I na tematskoj Facebook stranici    Sindikata umirovljenika Hrvatske „Pokret protiv siromaštva starijih osoba" nerijetko se povede rasprava o tome kolika bi trebala biti dostojanstvena mirovi­na i najčešće se spominje iznos od 4.000 kuna. Stoliko, kažu umirovljenici, moglo bi se preživjeti.

     No, u stvarnosti manje od tog iznosa prima čak 964.492 umirovljenika prema Zakonu o mirovin­skom osiguranju, odnosno čak 84,3 posto prima manje od 4.000 kuna. Očito je riječ o nemogućoj misiji, jer toliku razliku ne bi mogao podnijeti jav­ni proračun.

Pa koliko onda umirovljenika prima solidnu mirovinu, ako su to samo oni koji imaju mirovinu višu od 4.000 kuna? Samo 179.206 „običnih" umi­rovljenika, odnosno 15,7 posto, te još 92 tisuće umirovljenika prima tzv. mirovine po posebnih propisima (branitelji, vojni i policijski službe­nici, saborski zastupnici itd.). Znači od ukupno 1.323.431 hrvatskih umirovljenika, u percepciji tih istih penzića, samo 20,5 posto njih, običnih i povlaštenih, primaju mirovine s kojima se može preživjeti. Kolika je Vaša?

J. A. P.