UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MINISTARSTVO NIJE BRIGA ZA BAKE I DJEDOVE

Kad će se uvesti alimentacijski fond?

 

     Kad je gospođa Opačić, svojedob­na ministrica socijale i obitelji, na Obiteljski zakon nakalemila model iz nekih američkih saveznih država, ko­jim je u Hrvatskoj uvedeno da su bake i djedovi obveznici plaćanja uzdržavanja za unuke, ako to ne čine njihova djeca, nismo ni pomislili da će sve buduće HDZ-ovske vlade tako zdušno braniti zadržavanje takvog čudovišnog propisa koji egzistencijalno ugrožava sve više siromašnih starijih osoba. Sudovi sude kako piše u zakonu, pa tako otkidaju od mirovina djedova i baka tri četvrtine raspoloživog iznosa i bacaju ih u glad i neimaštinu.

     Zanimljivo, predstavnice Sindikata i Matice umirovljenika našle su se počet­kom godine i s glavnim dužnosnicama socijalnog sektora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na čelu s državnom tajnicom Marijom Pletikosom, i tada im je obeća­no kako će se razmotriti njihov prijedlog za ukidanje takve odredbe iz Obitelj­skog zakona i osnovati tzv. alimentacij­ski fond kojim bi država jamčila isplatu uzdržavanja kad roditelji zakažu.

Daleko smo od Europe

     Ugledne socijalke su od strane umirovljeničkih udruga informirane, a što nažalost nisu znale, kako u većini europskih zemalja država jamči privre­meno i zamjensko uzdržavanje djeteta, a ne da taj teret s države prebacuju na bake i djedove. Takvo rješenje vrijedi u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Estoni­ji, Švedskoj, dok je to na teret lokalnih vlasti u Češkoj,     Danskoj i Finskoj. U Polj­skoj, Letoniji i Litvi, te Luksemburgu i Portugalu djeca se uzdržavaju putem specijaliziranih fondova. Dakle, kad za­kažu roditelji (uglavnom - očevi), uska- ču državne ili lokalne institucije. A kod nas je to na brigu roditeljevih roditelja koji nerijetko više sa svojim potom­cima i nemaju ni­kakve kontakte, a katkad i unuke niti ne viđaju.

     Hrvatski sudo­vi, eto šoka, čak dosuđuju alimen­taciju na teret mi­rovina i u slučaju kad je otac djece preminuo, a djeca primaju obiteljsku mirovinu. Poznat je slučaj obitelji Kišur iz Sesveta kojoj je sud odredio plaćanje alimentacije šest godina na­kon smrti njihovog sina koji je poginuo u automobilskoj nesreći!

     I tako, nakon što su SUH i MUH po­novili svoju inicijativu 17. studenog 2020. godine za žurnom izmjenom Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju, upućen je upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u kojem roku se mogu očekivati navedene promjene. I gle, eto 29. lipnja 2021. godine odgo­vora od nadležnih osoba, odnosno iz Kabineta ministra.

Danak birokraciji

     U pismu koje stiže nakon dva tjedna piše: „Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike svje­sno je situacije u kojoj se nalaze mnogi umirovljenici, no prema trenutno važe­ćim odredbama Obiteljskog zakona ro­ditelji su prvi dužni uzdržavati svoje ma­loljetno dijete i radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdrža­vanja maloljetnog djeteta. Tek ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Nadalje, punoljetno unuče je dužno uzdržavati baku, odnosno djeda, ako baka, odnosno djed nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostva­riti iz svoje imovine i ako su ga oni uz­državali ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme". Zanimljivo.

     „Odredbu o obvezi uzdržavanja ma­loljetnog djeteta od strane djeda i bake, ukoliko ga ne uzdržava roditelj sadrža­vao je i raniji Obiteljski zakon, a izmjene Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju nisu u Planu za­konodavnih aktivnosti za ovu godinu", odgovaraju nadležni, bez potpisa. Mo­gla je to potpisati i gospođa Opačić, jer odgovor je isti kao u „njezino vrijeme".

     A netom prije nego ovaj članak za Glas umirovljenika bijaše predan u tisak nazove S.Š. iz Karlovca i kaže kako je sa­znala da joj sin duguje deset tisuća eura alimentacije, a radi u inozemstvu i nema s njim kontakt. Pita hoće li i njoj sud sje­sti na mirovinu koja je ionako mizerna? Hoće, sjest će Vam. Sve dok ministar Ala- drović, u čijem je resoru Obiteljski za­kon, ne odluči da je to važno promijeniti i da je europski socijalni model bolji od američkog. Nazdravlje.

Jasna A. Petrović