UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

SARMA BEZ MESA

Napuhana prosječna mirovina

     U lipnju 2021. godine je na Upravnom vijeću Hr­vatskog zavoda za mirovinsko osiguranje usvo­jeno Izvješće o radu i poslovanju za prethodnu godinu, koje je proslijeđeno Vladi i Hrvatskom saboru na usvajanje. Sve po redovnoj proceduri.

     U bogato tiskanom materijalu na 137 stranica prvi je odjeljak posvećen„HZMO-u u brojkama", u kojem se među interesantnim podacima navodi i jedan koji izaziva začudnost. Naime, izrijekom se navodi da je 3.945,47 kuna iznos prosječne mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju za prosinac 2020. godine, iako je prema Statističkim informacijama HZMO-a tran- sparentno da je na dan 31.12.2020. godine prosječna mirovina prema ZOMO iznosila samo 2.566,56 kuna.

       Otkuda onda razlika od 1.378,91 kuna više?

Kome je cilj podeblja­nim slovima i brojevima navoditi bitno viši iznos prosječne mirovine za prosinac prošle godine, što iznosi čak 56,37 po­sto udjela u prosječnoj plaći? Zar nije dovoljan najjednostavniji kalkula­tor da se izračuna kako je udjel stvarne prosječne mirovine u prosincu 2020. godine u prosječnoj neto plaći od 6.999 kuna iznosio samo 36,67 posto, odnosno za čak 20 postotnih poena manje!

Laganje narodnih predstavnika

     Zašto napuhane brojke o prosječnoj mirovini? Zato jer to zvuči dobro pred članovima Vlade, zato jer će im­presionirati saborske zastupnike, zato jer će i jednima i drugima smiriti savjest. Pitali smo zato Službu za odnose s javnošću HZMO-a da nam i službeno pojasne na koju se to skupinu umirovljenika odnosi takva „prosječna mirovina".

Eto odgovora.„Na dan 31.12.2020. prosječna starosna mirovina prema ZOMO-u za umirovljenike s mirovin­skim stažem od 40 i više godina, iznosila je 3.945,47 kuna. Ta je informacija dostupna u publikaciji Statističke informacije, broj 12/2020, str. 106". Dakle, ako još nismo shvatili, autori godišnjeg izvješća o radu HZMO-a za

 

2020. godinu namjerno netočno navode kao običnu prosječnu mirovinu onu koja se odnosi na samo 105.317 umirovljenika s 40+ godina radnog staža, a što u stvar­nosti iznosi samo 9,18 posto od ukupnog broj korisnika mirovina prema ZOMO (s međunarodnim ugovorima) to jest od 1.147.410 osoba.

Potemkinova sela

     Gdje je tu profesionalna odgovornost, gdje je tu moral prikazivati Vladi i Hrvatskom saboru mirovine višima za 53,7 posto? Nije li to zavaravanje javnosti? Nije li to zamagljivanje stvarnog položaja umirovlje­nika, od kojih je čak 30,1 posto u kategoriji rizika od

siromaštva?

     Kako to nazvati nego laganjem narodnim pred­stavnicima, „gradnja" Po- temkinovih sela, kako je slika daleko povoljnija nego što jest, jer s još malo matematike vidljivo je kako čak 64 posto umi­rovljenika prema ZOMO imaju mirovinu nižu od hrvatske linije siromaš­tva od 2.710 kuna? I što sada reći?

Potemkinova sela je fraza, koja označava nešto - što u stvarnosti ne postoji, već postoji samo kao privid i opsjena; nazvana po ruskom vojskovođi koji je po opustjelim stepama južne Rusije dao sagraditi pored puta kojim je carica   Katarina II. sa svojom pratnjom imala kretati kulise lažnih sela, s lažnim seljacima, pa­stirima i lažnim stadima.

     Tako i ovdje opsjena boljeg života izlazi iz službenih tvornica privida, tako nitko od uglednika ne vidi kon­tejnere iz kojih se prihranjuju siromašni umirovljenici ili skupljaju plastične boce. Kako bi vidjeli, kad oni imaju „službene podatke", kad oni znaju da je istina ono što piše u službenom dokumentu.

Starost i siromaštvo, već samo jedna od tih nevolja je dovoljna, a kada joj se doda i prijetvorna vlast, onda nevolja biva beskonačna. Jer, nije siromaštvo samo ne imati ništa ili dovoljno, već je siromaštvo naroda biljeg na čelu vlasti.

Jasna A. Petrović