Od 1. siječnja 2014., kad je sad već zaboravljeni Kuku- riku ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić prihvatio zahtjeve umirovljeničkih udruga za uvođenje prava na rad, te uveo zakonsku mogućnost rada do pola radnog vremena, ograničio se posve bezrazložno i besmisleno samo na starosne umirovljenike. Nakon upornih pritisaka udruga kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike, ministar Marko Pavić je od 1.1.2019. godine uveo proširenje prava na rad i na prijevremene umirovljenike. Lijepo, ali nije jasno zašto je isključio obiteljske umirovljenike od prava na rad, što je uporno zahtijevano na svakoj sljedećoj sjednici Nacionalnog vijeća, pa tako i na 4. sjednici održanoj 19. svibnja 2021. godine.
Borba od 2014. godine
I gle, eto konačno prosvjetljenja u glavi ministra Josipa Aladrovića, koji je shvatio da država ništa ne gubi ako siromašnim obiteljskim umirovljenicama dopusti raditi legalno, umjesto rada na crno, kako su do sada radile. Tako je 24. lipnja Vlada RH konačno uputila po hitnom postupku prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju kojim bi se i za 215.000 obiteljskih umirovljenika, od čega 93 posto žena, s prosječnom mirovinom od 2.096 kuna, uvelo proširenje prava na rad i na tu kategoriju umirovljenika.
Inspiraciju je očito dobio iz kvalitetnog izvještaja svog Ministarstva priređenog za drugi sastanak Radne skupine za preispitivanje modela obiteljske mirovine, održane 28. travnja, kad je postalo i zadrtim birokratima jasno da je u većini zemalja Europske unije moguće kumulirati obiteljsku mirovinu s dohotkom od rada. Istina, u manjem dijelu zemalja se za takve kumulirane prihode stavlja granica u konkretnom iznosu koji se ne smije prijeći ili se, pak, umanjuje obiteljska mirovina za 20 do 50 posto.
Birokratsko razvlačenje
Nakon toga, pa i Hreljinog transfera u HDZ blok, odjednom je bilo posve izvedivo omogućiti rad i brojnim obiteljskim umirovljenicama koje svoj kruh zarađuju uslugama u domaćinstvu, čišćenjem, čuvanjem djece itd. I sada možemo očekivati da će uskoro ta zakonska izmjena biti usvojena, a njena primjena već (možda) od 1. rujna ove godine.
Ipak, takvo postupno rješavanje posve transparentnog i uvriježenog prava na rad umirovljenika u svim zemljama EU, doista ukazuje na birokratski besmisleno političko oklijevanje u sustavnom rješavanju problema. Da nije tako, onda bi vlastodršci istim hitnim postupkom izmijenili i ukidanje oduzimanja dodatka do najniže mirovine svim umirovljenicima koji se zaposle, a što opet ne čine niti ovom izmjenom.
Udri po najsiromašnijima!
Naime, zaposli li se netko od 270.000 umirovljenih s najnižom mirovinom, njima će se ta razlika od osobne mirovine do najniže oduzeti, pa će tako primiti mirovinu za kojih 500 kuna manje! Sramotno je da se najsiromašnijoj kategoriji umirovljenika, čija je prosječna mirovina samo 1.737 kuna, oduzima taj dodatak do najniže mirovine. To su ljudi koji su imali preniske mirovine i bili siromašni i tijekom radne karijere, te ih se unutargeneracijskom solidarnošću nastoji spasiti pravom da se njihove godine radnog staža pomnože s aktualnom vrijednošću mirovine (AVM) koja trenutno iznosi 69,81 kuna po godini radnog staža. Takvo, jednom stečeno pravo, ne bi se trebalo dokidati, jer to onda praktički znači da ih se dvostruko kažnjava u njihovoj borbi za preživljavanje.
Povlašteni ostaju povlašteni
I još jedna besmislica. Samo kategorijama policijskih i vojnih umirovljenika je omogućeno da uz izbor rada na pola radnog vremena i primanja pune mirovine, mogu raditi i u punom radnom vremenu uz zadržavanje pola mirovine, dok je to zapriječeno svim drugih kategorijama umirovljenika. Isto tako se u pravu na rad pogodovalo i umirovljenim braniteljima, pa čak i stopostotnim ratnim vojnim invalidima, koji mogu raditi, a da im nitko nema pravo provjeravati njihovu invalidnost.
To je priča o Hrvatskoj. Kad nešto možeš slaviti, uvijek ti netko uvali kajlu i opet ti dođe muka. Zašto se s partnerima, umirovljeničkim udrugama i strankama, ne sjedne za stol i popriča o cjelini i prioritetima? Zašto se stalno ostavljaju repovi, kako bi se otvorilo prostor za nove začkoljice i nedoumice.
Jasna A. Petrović
