UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KAKO SU BRANITELJI POSTALI PARTIZANI

Invalidi preko reda

 

    Htjeli biste dobiti priznat ratni INVALIDITET? OD SADA ĆE TO BITI PRAVA SITNICA! Danas, četvrt sto­ljeća nakon Domovinskog rata, dosjetili se neki branitelji da su zaboravili kako su tijekom rata postali invalidi. I tako su to zaboravljali gotovo trideset godina. Valjda bi im zbog evidentnog seniliteta trebalo dati status ratnih vojnih invalida i prosječnu mirovinu od kojih sedam ti­suća kuna, jer ako su zaboravili da su bili ranjeni, to je već dobar razlog za dijagno­zu. Ministar Medved uvjerava 17. ožujka 2020. godine saborske zastupnike kako nije riječ o"novim" hrvatskim braniteljima niti hrvatskim ratnim vojnim invalidima, nego o osobama koje zbog normativnih uređenja ili različitih osobnih razloga nisu svoj status regulirale ranije". Tako, imao si osobni razlog da nisi poštovao pravne rokove, ili si osobno shvatio da te neprijatelj udario po glavi prije tri desetljeća, pa sada si zato postao invalid i sada bi htio bogatu osobnu mirovinu. Takvih zaboravnih likova je navodno„samo" 3.000, te ih toliko već tri godine čeka da im zatucani i zasigurno jugonostalgični stručnjaci odobre invali­ditet. Je li to istina? Nije.

Ministarstvo, a ne

stručnjaci!

    Od 2014. kao nezavisno tijelo vještače­nje svih civilnih i vojnih invaliditeta je na istom mjestu obavljao Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pri kojem na naci­onalnoj razini postoji Samostalni odjel za vještačenje hrvatskih branitelja iz Domo­vinskog rata, gdje ćete čuti da nije istina kako prosječni postupak za utvrđivanje invaliditeta branitelja traje tri godine, ali i to da ih je oko 1.500 onih koji čekaju na reviziju svog predmeta, jer nisu pribavili zadovoljavajuće dokaze o stjecanju inva­liditeta. Pa im se zato Zavod zamjerio. Pa su ga zato tužili Medvedu.

     I gle sada, izmjenama Braniteljskog zakona predviđa se ponovno da će se branitelji odvojiti od običnog življa, te će vještačenje obavljati„posebna liječnička povjerenstva koja će imenovati ministar hrvatskih branitelja". I nije to samo Med- vedova izmišljotina, već je Vlada u Sabor uputila izmjene i dopune Zakona o hrvat­skim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Izmjenama se, dakle, predviđa ukidanje stručne procjene za one koji žele ostvariti status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

     Podsjetimo, aktualni Zakon je na snagu stupio krajem 2017. godine, a prema riječima ministra Medveda nije rezultirao planiranim učinkom. On kaže: "Naime, u postupku ostva­rivanja statusa HRVI postoje organizacijski problemi koji utječu na trajanje postupka. Pre­ma rezultatima sustavno praćenog rješavanja zahtjeva za pri­znavanje statusa

     HRVI, postupak traje gotovo tri godine'; objasnio je razloge ukidanja prethodne stručne procjene te vraćanje vještačenja u nadležnost Ministarstva. Vještačenja će, dodao je, obavljati neovisni medicinski vještaci u četiri prvostupanjska liječnička povjeren­stva koja će biti osnovana u Ministarstvu hrvatskih branitelja. Veli, dakle, Medved da nije bitno ako je prosječni postupak za civile jednako dug, već je samo važno da li je dovoljno brz i - pozitivan za branitelje.

Radi se punom

parom, ali...

      Provjerili smo u zagrebačkom Odjelu za vještačenje branitelja i saznali da je samo na dan pisanja ovog članka bilo naručeno i prvostupanjski obrađeno 15 branitelja. Dakle, unatoč pandemiji tamo marljivo rade, osobito u ovom odjelu, iako na web stranici Zavoda stoji vrlo čudna obavijest korisnicima kako su do daljnjega otkazani pregledi u procesu vještačenja. No, to se odnosi samo na obične građane, što nije velika vajda, zar ne? Vještačenja će se radi zaštite zdravlja, navode, provoditi teme­ljem medicinske dokumentacije, koja je sastavni dio zahtjeva za vještačenje.

     Podsjetimo do 2015. godine se vještačenje provodilo u kućnoj radinosti Ministarstva branitelja, pa je broj ratnih vojnih invalida porastao do neslućenih brojki. Medved navodi bez imalo stida kako će se sada vratiti na „partizanski" model s „dva sv­jedoka", ističući da u tom procesu treba izostaviti prethodnu stručnu procjenu, čije je provođenje dodatno otežala pandemija Covid-19.

Ma molimo vas lijepo, kako možete stvarati zakone u zakonima, državu u državi i gomilati partizanski model privilegija u kojima će nekakve interne komisije bez ikakve stručne evaluacije štancati nove invalide. Ali, i nove branitelje iz svih krajeva Lijepe Naše i susjednih zemalja. Skraćuje se i uvjete za braniteljski status. Kad su ministra u Saboru pitali za koliko je porastao broj branitelja u njegovom mandatu, nije htio odgovoriti.

„Partizansko'

privilegirane

     Još je sramotnije kako se Medved prav­da da mu je time cilj „rasteretiti Zavod u kojemu na vještačenje trenutno čeka oko tri tisuće branitelja, koji čine oko 10 posto ukupnog broja predmeta za vještačenje". Dakle, partizansko privilegiranje vrijedi za manjinu braniteljskih korisnika, ali ne i za civile. Oni neka čekaju.

     I tako će saborski zastupnici poslušno izglasati Medvedov poziv na„jedinstven pristup" radi usvajanja zakona kojim bi se najzaslužnijima za obranu domovine, omogućilo ostvarivanje zasluženih sta­tusnih prava.

     Najspornije u ovom prijedlogu izmje­na Zakona o hrvatskim braniteljima jest ponovno otvorena mogućnost stjecanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, za što se mislilo da je podvučena crta, s obzirom i na to da je Domovinski rat završen prije 25 godina. Ne bi li saborski zastupnici trebali glasno postaviti pita­nje Ministarstvu hrvatskih branitelja nije li četvrt stoljeća trebalo biti dovoljno svim braniteljima koji su iz Domovinskog rata izašli narušenog zdravlja i bez dijelova tijela te zašto se ponovno otvara mogućnost stjecanja statusa HRVI-a? I tako, bit ćemo opet na sprdnju samima sebi i    Europskoj uniji koja nas već poodavno upozorava na problem prekomjernih umirovljenika po posebnim propisima, a osobito branitelja. Nije to nikakva srpsko-europska zavjera, već hrvatska glupost i nepravda. Mi smo protiv ovih zakonskih izmjena. A vi?

Jasna A. Petrović