UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KAKO SU BRANITELJI POSTALI PARTIZANI

Invalidi preko reda

 

    Htjeli biste dobiti priznat ratni INVALIDITET? OD SADA ĆE TO BITI PRAVA SITNICA! Danas, četvrt sto­ljeća nakon Domovinskog rata, dosjetili se neki branitelji da su zaboravili kako su tijekom rata postali invalidi. I tako su to zaboravljali gotovo trideset godina. Valjda bi im zbog evidentnog seniliteta trebalo dati status ratnih vojnih invalida i prosječnu mirovinu od kojih sedam ti­suća kuna, jer ako su zaboravili da su bili ranjeni, to je već dobar razlog za dijagno­zu. Ministar Medved uvjerava 17. ožujka 2020. godine saborske zastupnike kako nije riječ o"novim" hrvatskim braniteljima niti hrvatskim ratnim vojnim invalidima, nego o osobama koje zbog normativnih uređenja ili različitih osobnih razloga nisu svoj status regulirale ranije". Tako, imao si osobni razlog da nisi poštovao pravne rokove, ili si osobno shvatio da te neprijatelj udario po glavi prije tri desetljeća, pa sada si zato postao invalid i sada bi htio bogatu osobnu mirovinu. Takvih zaboravnih likova je navodno„samo" 3.000, te ih toliko već tri godine čeka da im zatucani i zasigurno jugonostalgični stručnjaci odobre invali­ditet. Je li to istina? Nije.

Ministarstvo, a ne

stručnjaci!

    Od 2014. kao nezavisno tijelo vještače­nje svih civilnih i vojnih invaliditeta je na istom mjestu obavljao Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pri kojem na naci­onalnoj razini postoji Samostalni odjel za vještačenje hrvatskih branitelja iz Domo­vinskog rata, gdje ćete čuti da nije istina kako prosječni postupak za utvrđivanje invaliditeta branitelja traje tri godine, ali i to da ih je oko 1.500 onih koji čekaju na reviziju svog predmeta, jer nisu pribavili zadovoljavajuće dokaze o stjecanju inva­liditeta. Pa im se zato Zavod zamjerio. Pa su ga zato tužili Medvedu.

     I gle sada, izmjenama Braniteljskog zakona predviđa se ponovno da će se branitelji odvojiti od običnog življa, te će vještačenje obavljati„posebna liječnička povjerenstva koja će imenovati ministar hrvatskih branitelja". I nije to samo Med- vedova izmišljotina, već je Vlada u Sabor uputila izmjene i dopune Zakona o hrvat­skim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Izmjenama se, dakle, predviđa ukidanje stručne procjene za one koji žele ostvariti status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

     Podsjetimo, aktualni Zakon je na snagu stupio krajem 2017. godine, a prema riječima ministra Medveda nije rezultirao planiranim učinkom. On kaže: "Naime, u postupku ostva­rivanja statusa HRVI postoje organizacijski problemi koji utječu na trajanje postupka. Pre­ma rezultatima sustavno praćenog rješavanja zahtjeva za pri­znavanje statusa

     HRVI, postupak traje gotovo tri godine'; objasnio je razloge ukidanja prethodne stručne procjene te vraćanje vještačenja u nadležnost Ministarstva. Vještačenja će, dodao je, obavljati neovisni medicinski vještaci u četiri prvostupanjska liječnička povjeren­stva koja će biti osnovana u Ministarstvu hrvatskih branitelja. Veli, dakle, Medved da nije bitno ako je prosječni postupak za civile jednako dug, već je samo važno da li je dovoljno brz i - pozitivan za branitelje.

Radi se punom

parom, ali...

      Provjerili smo u zagrebačkom Odjelu za vještačenje branitelja i saznali da je samo na dan pisanja ovog članka bilo naručeno i prvostupanjski obrađeno 15 branitelja. Dakle, unatoč pandemiji tamo marljivo rade, osobito u ovom odjelu, iako na web stranici Zavoda stoji vrlo čudna obavijest korisnicima kako su do daljnjega otkazani pregledi u procesu vještačenja. No, to se odnosi samo na obične građane, što nije velika vajda, zar ne? Vještačenja će se radi zaštite zdravlja, navode, provoditi teme­ljem medicinske dokumentacije, koja je sastavni dio zahtjeva za vještačenje.

     Podsjetimo do 2015. godine se vještačenje provodilo u kućnoj radinosti Ministarstva branitelja, pa je broj ratnih vojnih invalida porastao do neslućenih brojki. Medved navodi bez imalo stida kako će se sada vratiti na „partizanski" model s „dva sv­jedoka", ističući da u tom procesu treba izostaviti prethodnu stručnu procjenu, čije je provođenje dodatno otežala pandemija Covid-19.

Ma molimo vas lijepo, kako možete stvarati zakone u zakonima, državu u državi i gomilati partizanski model privilegija u kojima će nekakve interne komisije bez ikakve stručne evaluacije štancati nove invalide. Ali, i nove branitelje iz svih krajeva Lijepe Naše i susjednih zemalja. Skraćuje se i uvjete za braniteljski status. Kad su ministra u Saboru pitali za koliko je porastao broj branitelja u njegovom mandatu, nije htio odgovoriti.

„Partizansko'

privilegirane

     Još je sramotnije kako se Medved prav­da da mu je time cilj „rasteretiti Zavod u kojemu na vještačenje trenutno čeka oko tri tisuće branitelja, koji čine oko 10 posto ukupnog broja predmeta za vještačenje". Dakle, partizansko privilegiranje vrijedi za manjinu braniteljskih korisnika, ali ne i za civile. Oni neka čekaju.

     I tako će saborski zastupnici poslušno izglasati Medvedov poziv na„jedinstven pristup" radi usvajanja zakona kojim bi se najzaslužnijima za obranu domovine, omogućilo ostvarivanje zasluženih sta­tusnih prava.

     Najspornije u ovom prijedlogu izmje­na Zakona o hrvatskim braniteljima jest ponovno otvorena mogućnost stjecanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, za što se mislilo da je podvučena crta, s obzirom i na to da je Domovinski rat završen prije 25 godina. Ne bi li saborski zastupnici trebali glasno postaviti pita­nje Ministarstvu hrvatskih branitelja nije li četvrt stoljeća trebalo biti dovoljno svim braniteljima koji su iz Domovinskog rata izašli narušenog zdravlja i bez dijelova tijela te zašto se ponovno otvara mogućnost stjecanja statusa HRVI-a? I tako, bit ćemo opet na sprdnju samima sebi i    Europskoj uniji koja nas već poodavno upozorava na problem prekomjernih umirovljenika po posebnim propisima, a osobito branitelja. Nije to nikakva srpsko-europska zavjera, već hrvatska glupost i nepravda. Mi smo protiv ovih zakonskih izmjena. A vi?

Jasna A. Petrović