UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

SVE SKUPLJE UMIRANJE

Smrt poskupila, pa pojeftinila

     U rujnu 2019. godine zagrebačka Grad­ska groblja naprasno su povisila cije­ne komunalnih usluga za ukope i to u iznosima od 40 do 80 posto, pa je cijena prosječnog ukopa u Zagrebu poskupjela oko 2.000 kuna, a najjeftiniji je stajao 15.000 kuna. Opravdanje za takvo poskupljenje čel­nici grada i monopolističke gradske tvrtke objasnili su time da se cijene nisu povećava­le od 2007. godine, kao i da će se iz novih pri­hoda financirati razvoj i unapređenje kvalite­te usluga, kao i izgradnje i proširenja groblja.

     Dakako, treba napomenuti kako mediji pišu kako je unazad godinu dana u Gradskim grobljima zaposleno i dvadesetak novih dje­latnika, pa je, eto, kakvog li čuda, dio priho­da iskorišten i za pojačanje na kadrovskom planu. Povećanje cijena poklopilo se i s po­većanom smrtnosti zbog pandemije korona- virusa, no na meti ožalošćene rodbine prve su se našle privatne pogrebničke tvrtke, koje su morale objašnjavati da nemaju ništa sa znatnim povećanjem cijena.     Nakon pritisaka javnosti te Udruge pogrebnika, Gradska gro­blja su sredinom veljače 2021. ipak spustili cijenu za 20-ak posto, što će smanjiti cijenu pogreba od 600 do 800 kuna. Je li Grad Za­greb postavio novu praksu za poskupljenje, taktikom digni puno, pa smanji malo, i svi zadovoljni?

I.K.