UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

RAD SKUPINE ZA OBITELJSKE MIROVINE

Kad obiteljski umirovljenik „vrijedi" 30 posto zaposlenoga!

     HDZ je u izbornoj kampanji umirovljenicima obećao "najmanje 10 posto" veće mirovine i povoljniji izra­čun obiteljskih mirovina. Resorno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike izvijestilo je javnost kako je 1. sastanak Radne skupine za preispitivanje modela obiteljske mirovine održan u četvrtak, 18. veljače 2021. godine. Voditeljica Radne skupine je državna tajnica Ministarstva rada Majda Burić, a sama Radna skupina ima ukupno 28 članova iz tijela državne uprave, tijela javne upra­ve, Instituta za javne financije, visokoobrazovnih institucija, predstavnika umirovljenika, udruga poslodavaca i sindikata. Pošto je radna skupina svojevrsni nastavak rada na Programu Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, u njenom sastavu su i predstavnice Sindikata umirovljenika te Matice umirovljenika.

     Međutim, radna skupina za obiteljske mirovine započela je s radom još u veljači 2020. godine, ali je zbog koronavirusa zaustavljen njezin daljnji rad, te je sada, godinu dana kasni­je, započet rad obnovljene skupine. Očito je, međutim, da vlast pokušava prolongirati odluku što više, jer se razvlače točke dnevnog reda. Tako su na prvoj ovogodišnjoj sjednici predstavnici Ministarstva rada analizirali postojeći model obi­teljske mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, odbijajući pokušaj predstavnice Sindikata umirovljenika da predloži moguće modele.

Vlastita i partnerova/čina mirovina?

      Prema podacima HZMO-a s kraja 2020. godine u Hrvat­skoj smo imali 216.511 korisnika obiteljskih mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju s prosječnom mirovinom od 2.089 kuna. Kada dodamo i preostale korisnike obiteljskih mirovina (recimo, prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju), imamo ukupno oko 233 tisuće korisnika obitelj­skih mirovina. Najvećim dijelom radi se o starijim udovicama (92,75 posto su žene), čiji je rizik od siromaštva u starosti među najvišima u državi.

     Što je sporno kod obiteljskih mirovina? U trenutku smrti bračnog partnera možete naslijediti 70 posto njegove mi­rovine, ali se u tom slučaju morate odreći svoje. Budući da umirovljenici u Hrvatskoj zbog mizernih mirovina teško žive i u paru, u slučaju smrti bračnog partnera dobar dio ljudi brzo potone u siromaštvo. Jedna od najvećih umirovljeničkih želja u Hrvatskoj je mogućnost nasljeđivanja dijela mirovine preminulog bračnog partnera uz zadržavanje svoje mirovine, kako je to riješeno u više europskih zemalja (npr. Njemačka, Slovenija, Austrija, Italija).

     Vlast u RH smatra da ima ustrojen vrlo kvalitetan socijalni model obiteljske mirovine, osobito što se ona omogućava

izvanbračnom partneru s kojim je preminuli bio u barem trogodišnjoj vezi, kao i neformalnom životnom partneru. Ta­kođer, činjenica je da udovica/udovac ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je do smrti partnera navršio/la 50 godina, što je relativno mlada dob. Nitko ne dvoji da se može, sukladno dužini očekivanog životnog vijeka, povisiti i dob za stjecanje obiteljske mirovine, no osnovni je problem što su obiteljske mirovine preniske za preživljavanje, jer iznose samo 34 po­sto prosječne neto plaće bez međunarodnih ugovora. Kad pridodamo mirovine temeljem međunarodnih ugovora, je­dan obiteljski umirovljenik „vrijedi" samo 30 posto jednog zaposlenog! Sramota.

Novi model za sve ili samo buduće?

     Zbunjujuće je i to što je izlagačica Melita Čičak na prvom sastanku radne skupine naglasila kako je prosječan staž obi­teljskog umirovljenika vrlo nizak te iznosi samo 27 godina, 2 mjeseca i 8 dana, što apsolutno nije točno, jer se taj staž nije izračunao zbrajanjem radnog staža oba partnera, već po metodologiji koja nije posve jasna. Dapače, kad bi se zbrojilo oba staža, mogli bismo doseći i 70-80 godina radnog staža! Uz predstavnicu SUH-a, takvo je pitanje aktualizirao i prof. dr.sc. Zeljko Potočnjak s Pravnog fakulteta.

     Trenutno najveći broj korisnika obiteljske mirovine prima mirovinu između 2.000 do 2.500 kuna - njih 47.914 osoba, bez onih umirovljenih po međunarodnim propisima. Iako mizerne mirovine, one ipak stvaraju visoki trošak jer se pro­sječno koriste 18 godina i 7 mjeseci.

     Ono što zbunjuje jest da su predstavnici Ministarstva posebno naglasili kako je broj novih korisnika obiteljskih mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u 2020. iznosio 8.697 osoba, od čega 7.691 žena, te da je prosječna obiteljska mirovina novih korisnika (bez međunarodnih pro­pisa) 2.492,61 kunu, što je zabrinulo članicu Radne skupine Jasnu A. Petrović, predsjednicu SUH-a i Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Upitala je jesu li koristili odvojeno podatke o novim korisnicima obiteljskih mirovina zato jer im pada na pamet pokušaj parcijalne primjene tog budućeg zakona, samo na one koji će se tek umiroviti. Na taj način je zaživio i onaj dodatak na staž za majke po rođenom djetetu koji vrijedi samo za one majke koje su se umirovile od 2019. nadalje, a što SUH smatra diskriminatornim te očekuje da će se novi model obiteljske mirovine odnositi na sve obiteljske umirovljenike, te da će biti primjereniji ukupnom ostvarenom stažu preminulog i preživjelog partnera.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske ostaje kod prijedloga da se obiteljskim umirovljenicima omogući izbor između 85 posto partnerove/partneričine mirovine ili zadržavanje vlastite i dobivanje 20 do 50 posto partnerove mirovine, ovi­sno o prihodovnom kriteriju. O novom modelu obiteljske mirovine se počelo raspravljati, ali je vidljiva nakana resornog ministarstva da se „preispitivanje" razvuče barem do kraja godine. Do tada - tko živ, tko mrtav.