UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

O siromaštvu starijih osoba

 

     Uoči Skupštine SUH je organizirao i kratku panel raspravu pod nazivom „Siromaštvo i pandemija: starost kao pre­suda". Na raspravi su sudjelovali prof.dr.sc. Zoran Šućur, s katedre socijalne politike Pravnog fakulteta Zagreb te Andreja Ninić, iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invalidi­tetom Grada Zagreba. Razlog održavanja rasprave je rastuće siromaštvo osoba starije životne dobi, koje se dodatno pogoršalo pandemijom koronavirusa.

     Na raspravi su se tako mogli čuti zastrašujući podaci prema kojima čak 30,1 posto starijih od 65 u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, a taj se broj penje čak na 50,3 posto u slučaju da starije osobe žive kao samci. Udjel prosječne mirovine u pro­sječnoj plaći iznosi svega 37,4 posto te je nakon Irske, najgori u EU. Profesor Šućur je objasnio i razloge zbog čega su žene još ugroženije od muškaraca te se definitivno složio da su mirovi­ne u Hrvatskoj male te da je potrebna hitna izmjena formule njihovog usklađivanja.

     „S jedne strane je privilegija da žene žive duže od muškaraca, ali to sa sobom nosi rizik samačkog života. Samački život je najskuplji, veći su troškovi života, a i žene imaju niže mirovine, zbog nižih plaća ili radi sniženih prihoda zbog porodiljnog dopusta. Jedan dio žena uopće nije participirao na tržištu rada, sve to dovodi do veće ugroženosti žena", objasnio je profesor Šućur, koji se složio sa zahtjevima SUH-a da Vlada mora pod hitno isplatiti i solidarni Covid dodatak, kako bi olakšala život umirovljenicima u vrijeme povećanih troškova života zbog pandemije, ali i povećanog broja smrtnih slučajeva, koje su dijelom i rezultat porasta siromaštva.

     Andreja Ninić je pak prisutnima kazala kako se panel raspra­va simbolično poklopila s proslavom Svjetskog dana socijalnog rada. Predstavila je i neke od brojnih programa i pogodnosti koje njezin ured provodi za osobe starije životne dobi na području Zagreba, te je najavila i skoro donošenje novog Socijalnog plana koji će još više pomoći ugroženim skupinama.

     „Grad Zagreb ima čak 29 programa i mjera kojima obuhvaća ugrožene korisničke skupine, od čega je gotovo polovica usmjerena prema osobama starije životne dobi, što pokazuje da u Gradu jako misle na potrebe starijih osoba", kazala je Ninić i pozvala sve umirovljenike da šalju svoje prijedloge za poboljšanje uslu­ga i uvođenje novih mjera, jer će ih pri izradi novih socijalnih strategija uzeti u obzir.

Igor Knežević