UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

SOLIDARNI COVID DODATAK

Slovenski i srpski poučak

 

     Umirovljeničke udruge upozoravale su vladajuće kako siromašnim starijim građanima Hrvatske treba dati solidarni dodatak zbog Covida-19, jer bi osiromašivanje najugroženije skupine građana moglo dovesti do još većih zdravstvenih problema, i pove­ćane smrtnosti, koja je nusproizvod rasta siromaštva. Tako smo u travnju prošle godine uputili inicijativu da se umirovljenicima za vrijeme trajanja pandemije isplaćuje solidarni dodatak, davši i prijedloge s iznosima koje bi umirovljenici dobivali, ovisno o visini mirovine koju primaju.

     Zahtjevi su ponavljani u svakoj mo­gućoj prilici, pa tako i na sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. No, Vlada je sve te zahtjeve ignorirala, iako im je poznato kako su brojne druge zemlje višekratno podržale starije u doba pandemije.

     Znaju da su slovenski umirovljenici u 2020. godini dobili jednokratnu so­lidarnu naknadu u rasponu od 130 do 300 eura, ovisno o visini svoje mirovi­ne. Najsiromašniji umirovljenici u Crnoj Gori dobili su 50 eura jednokratno, na Kosovu 30 dolara, a u Srbiji svi građani, pa tako i umirovljenici su lani dobili 100 eura, a umirovljenici naknadno i još 35 eura. Svoje starije građane pomagali su i susjedi Talijani koji su građanima dijelili vaučere za hranu od 400 eura.

Susjedi široke ruke

     Kako pandemijska kriza i dalje traje, u navedenim zemljama u pripremi su ili su već pripremljene nove mjere za isplatu solidarne naknade ili pomoći umirovljenicima. Slovenija je tako već u siječnju ove godine isplatila svim umi­rovljenicima novi solidarni dodatak u istom rasponu, s tim da se zadnja gra­nica za ostvarivanje prava podignula sa 700 na 714 eura, zbog usklađivanja mirovina. Svi oni koji primaju mirovine do 510 eura će dobiti dodatak od 300 eura, oni s mirovinom između 510,01 i 612 eura dobit će 230 eura, a oni s mirovinom između 612,01 i 714 eura dodatak od 130 eura.

     Vjerojatno već čitajući ove podatke čitatelj vidi kako je lijepo biti umirovljenik u Sloveniji, no što će tek pomisliti kad vam kažemo da pravo na tu naknadu nije ostvarilo 187 tisuća tamošnjih umirov­ljenika, odnosno 30 posto svih umirov­ljenika, zato što imaju mirovinu veću od 714 eura (5.355 kuna)! Za usporedbu, u Hrvatskoj mirovinu višu od 5.000 kuna prima samo 6,3 posto umirovljenika. Inače, prosječna mirovina u Sloveniji iznosi 688 eura, a plaća 1.328 eura, što znači da udjel mirovine u plaći iznosi visokih 51,8 posto. U Hrvatskoj, prosječ­na mirovina iznosi 342 eura, plaća 915 eura, a udjel iznosi svega 37,4 posto, te smo nakon Irske najgori u Europi po relativnoj vrijednosti mirovine. To dovoljno govori o odnosu hrvatskih vlasti prema umirovljenicima.

Hrvatska čista nula

     Dakle, iako slovenski umirovljenici imaju puno bolji standard od hrvatskih, tamošnja Vlada smatra da im se u ovoj krizi mora dodatno novčano pomoći. Istog je mišljenja i srpska Vlada, koja ima skromniji budžet, ali je svejedno najavila novi paket pomoći, prema ko­jem će svi punoljetni građani Srbije u svibnju dobiti po 30 eura, po 30 eura u studenom, a umirovljenicima će dodat­no biti isplaćeno 50 eura. Dakle, srpski umirovljenici će nakon prošlogodišnjih 135 eura, u ovoj godini dobiti novih 110 eura pomoći, a slovenski umirovljeni­ci s najmanjim prihodima 600 eura u dvije godine.

     Srpska prosječna mirovina iznosi 251 euro, a plaća 511 eura, ali je zato udjel mirovine u plaći 49,1 posto. I za kraj ponovimo, pomoć hrvatske Vlade tijekom pandemije umirovljenicima - nula. Smrtnost nikad veća. Jedina dobra stvar, izuzeće od plaćanja ovrha, trajala je šest mjeseci, no više ne vrijedi. Po­novno apeliramo na Vladu da se isplati solidarni dodatak umirovljenicima, koji će spasiti ljudske živote, jer ovo više nema smisla...

Igor Knežević

Komentari umirovljenika

     Na tematskoj Facebook stranici SUH-a Pokret protiv siromaštva starijih osoba objavljena je vijest kako će Srbija i ove godine podijeliti umirovljenicima solidarni dodatak. Komentari na tu vijest bili su očekivani: „Sva sreća da su toliko razvijeni pa mogu dati, nama će trebati duže vrijeme da shvatimo koliko dajemo državi, toliko i dobivamo", napisala je ironično Danica Lastavec iz Zagreba. „Točno svi su dobili po 100 eura pa i oni koji imaju devizne mirovine. Umi­rovljenici su dobili i pakete pomoći. U Hrvatskoj nitko ništa ne dijeli osim račune za režije", kazala je Nadica Ži- vojinović iz Samobora.

     „To je pohvalno i dokaz da oni misle o svojim umirovljenicima i ostalim gra­đanima, što kod nas nije slučaj. Nitko ne očekuje neke velike novce, ali je barem znak da se dalo koliko se može i da se misli na te ljude. Naši umirovlje­nici nisu dobili baš ništa, barem oni s najnižim mirovinama. Možda i našima proradi savjest pa nešto daju, ostaje za vidjeti", pomalo je optimistična Stoja Budiša Vuknić.

     „Neka, drago mi je. Zato bogata i plemenita Hrvatska NIŠTA", napisala je Žarka Jukić Peladić.

     „Nemojte biti„nepravedni", kako se ne dijeli u Hrvatskoj, pa onima s veli­kim plaćama smanjen je porez, njima će biti svaki mjesec udijeljeno 1.000 kn, zar to nije dovoljno?", napisala je sarkastično Ljerka Masnec.

     Treba li se tome nasmijati ili zaplakati?