UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

     

POMOR HRVATSKIH STARACA

Halo, Vlado, zovu te pokojnici!

 

     Kad je u siječnju 2017. u Hrvatskoj umrla 6.441 osoba - više nego u ijednom mjesecu od rat­ne 1991., čak 42 posto više nego prethodnog siječnja i 35 posto više od prosječnog broja umrlih u siječnju tijekom prethodnih deset godina, svi su to pripisali prilično jakoj gripi i iznimnoj hladno­ći, što je imalo ključni utjecaj na smrtnost starije populacije. Zaboravili su, međutim, klimi dodati i siromaštvo. Jer, sada se priča ne samo ponavlja, nego i pogoršava.

Rat protiv života

     U prosincu 2020. zabilježen je dosad najveći broj umrlih u Republici Hrvatskoj u jednome mjesecu ikad, odnosno bilo je 7.395 umrlih. U odnosu na prosinac 2019. to je povećanje od 77,3% ili 3.225 umrlih više. Kako to komentiraju stručnjaci? Miro­slav Radman, svojevrsni državni teoretičar zavjere, sve do listopada ove godine je najavljivao kako će 2020. godine smrtnost biti niža nego prije, čime je na izravan način pokušavao uvjeriti javnost da je panika oko Covida-19 pretjerana, pa čak i neosnovana.

     No, brojke ne lažu. Korona uzima svoj danak, ali nije jedini faktor koji presuđuje. U Hrvatskoj je 2020. umrlo 56.677 ljudi što je najveći broj umrlih u jednoj godini od kraja Drugog svjetskog rata. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ukupan broj umrlih od siječnja do prosinca 2020. porastao je za 8,3 posto ili 4.883 u odnosu na 2019. godinu. Od prvih dana epidemije Covida-19 u ožujku pa do prosinca 2020. godine, u Hrvatskoj je zabilježeno 13,2 posto ili 5.523 više umrlih nego u istom razdoblju godinu prije.

Umiru siromašni

      Brojčani suvišak smrti sastoji se od barem tri „zdravstve­ne" sastavnice: smrti pripisivih koronavirusu, smrti koje su prouzročene koronavirusom koji nije bio dijagnosticiran i smrti koje nastaju kao posljedica poremećaja u redovitom radu zdravstva. Međutim, tu se javlja i faktor siromaštva koji neposredno utječe na pojačani pobol i umiranje. Hrvatska je specifična po vrlo visokoj stopi rizika od siromaštva, gdje svaka treća osoba starija od 65 godina živi u riziku od siro­maštva, a to ujedno govori kako je daleko više siromašnih u trećoj dobi od onih u dječjoj.

      Dok u Europskoj uniji najveći problem predstavlja siromaštvo djece i mladih, naši su starci oni koji predvode siromaštvo u svojoj zemlji. Brojni su umirovljenici ispod granice siromaštva (61 posto!), adekvatna zdravstvena zaštita nerijetko im je fi­nancijski nedostupna, nedostaje im kvalitetna institucionalna i izvaninstitucionalna skrb, a k tome su mnogi na siromaškoj prehrani i bez grijanja.

Kako smanjiti broj umirovljenika?

     Isto potvrđuju i najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mi­rovinsko osiguranje prema kojima je u 2020. godini viši broj onih koji su umrli, od onih koji su novoumirovljeni. Naime, u mirovinu ih je u 2020. otišlo 50.008, a umrlo 54.578. Najveći skok dogodio se upravo u prosincu, i to za čak 11.000 više u odnosu na studeni do kada je bez mirovine zbog smrti ostalo 43.529. Oni koji su umrli imali su prosječnu mirovinu od samo 2.423,65 kuna, odnosno čak 10,5 posto niže od hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna, dok je prosječna mirovina niža za 5,3 posto. Siromašniji, dakle, umiru prije. No, kako hrvatska vlast ne brine o zaustavljanju pomora hrvatskih staraca, to je izgledno da će se umiranje starih nastaviti, jer je prosječna mirovina novih umirovljenika iz 2020. godine (2.577,47 kn) samo par kuna viša od prosječ­ne mirovine.       Kažemo li da je udjel prosječne mirovine pao na samo 37,4 posto prosječne neto plaće, jasno je da će se lanac ubrzanog umiranja staraca nastaviti zbog siromaštva, ali ubrzanog koronavirusom.

AstraZeneca je najjeftinija?!

     Dodamo li tome sramotnu odluku Nacionalnog stožera za pandemiju da, za razliku od Njemačke, Švedske, Italije, Poljske i sve više drugih zemalja, svoje starije građane cijepi najjeftinijim cjepivom AstraZenecom, iako je potvrđeno da ima vrlo malen obrambeni utjecaj na stariju populaciju, od­nosno da nije niti testiran na odgovarajućem uzorku starijih od 50 godina, pitamo se, pitamo, da li itko snuje ostvariti još veći pomor staraca u 2021. godini kako bi se smanjio teret na mirovinski proračun?

     Zgodno je i kako mnogi galame kako je potrebno započeti dubinsku reformu i privatizaciju zdravstva te smanjiti zdrav­stvenu potrošnju, a da ne kažu kako je i dalje očekivani životni vijek hrvatskih građana bitno niži od europskog prosjeka, i to svakako i zbog toga što je zdravstvena potrošnja po glavi stanovnika čak u pola manja nego od prosjeka EU, te treća od kraja na ovoj ljestvici srama (iza Rumunjske i Latvije).

     Kratko treba zaključiti kako je riječ o stravičnim podacima i trendovima i kako bi se Hrvatska konačno trebala suočiti s bujanjem siromaštva starijih građana, čemu neće pridonijeti predstojeće usklađivanje mirovina od malo više od - nula posto.

J. A. Petrović