UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

UMIROVLJENIČKE UDRUGE POZIVAJU DA SE STARIJI OD 65 GODINA NE CIJEPE ASTRAZENECOM

     Dvije najveće umirovljeničke udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske neodložno traže od Stožera civilne zaštite RH da do daljnjega ograniči cijepljenje s cjepivom protiv COVID-19 AstraZeneca na populaciju do najviše 65, odnosno 60 ili 55 godina starosti, iz razloga što je do sada tako odlučio velik dio europskih zemalja (Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Švedska, Danska, Norveška, Belgija, Poljska, Mađarska…), dok je Švicarska s njim privremeno otklonila cijepljenje svih dobnih skupina.

     I hrvatskim vlastima je poznato da su sve te zemlje naručene i isporučene količine ovog cjepiva odlučile upotrijebiti za mlađu populaciju, osobito za one zaposlene u javnim službama, jer za stariju populaciju ne žele upotrijebiti cjepivo za koje nema dovoljno podataka da je učinkovito za njihovu dob. Rečeno cjepivo je testirano na samo 660 osoba od 65 i više godina, te se ne smatra dovoljno provjerenim glede stope efikasnosti za tu dobnu skupinu.

     Dok su u drugim zemljama odgovornost s ciljem osiguranja najboljeg i najučinkovitijeg cjepiva za najranjiviju skupinu starijih građana preuzele njihove vlade i službene institucije, u Hrvatskoj se putem medija odgovornost grubo prebacuje na pojedince, koje se čak zastrašuje kako je pitanje, odbiju li biti cijepljeni AstraZenecom, hoće li uopće i kada doći do provjerenog cjepiva poput Pfizera, Moderne ili Sputnika V., koja sva imaju učinkovitost višu od 90 posto. Starije građane se poziva da uzmu ono što je trenutno dostupno, umjesto da Vlada RH preuzme odgovornost za dobavljanje odgovarajućeg cjepiva.

     Točno je da se od korone umire svakodnevno, a žrtve su poglavito stari i bolesni. Istina je da vrijeme označava spašene živote, no neprihvatljivo je kako hrvatski epidemiolozi hladnokrvno priznaju kako je točno da još nema dovoljno podataka o učinkovitosti AstraZenece, ali da će i to cjepivo ipak spriječiti teži oblik bolesti ili smrt, te ih čak upozoravaju da ukoliko odbiju to cjepivo, načekat će se zadnji na listi za drugo cjepivo.

     Eksponencijalni rast rizika od smrti iznad dobi od 65 na više daje za pravo starijim osobama da, kao i u drugim europskim zemljama, očekuju posebnu skrb i tretman, a ne da ih se uvjerava da je bolje išta, nego ništa, da to cjepivo nije štetno, ali možda nije niti dovoljno korisno.

     U očekivanju da će predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade RH poduzeti žurne mjere kako bi se spriječilo eksperimentiranje s hrvatskim građanima starije dobi, barem dok AstraZeneca provodi dodatna istraživanja o učinkovitosti.