UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAVRŠETAK EU PROJEKTA

Raste svijest o jazu u mirovinama i plaćama

 

Jasna A. Petrović

     Završna konferencija EU projekta „Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine” održana je 24. studenog 2020. godine online putem i to u mjesecu u kojem se obilježava i Dan jednakih plaća. Ove godine taj je dan bio 10. studenog, od kada se simbolično računa da u prosjeku žene, za razliku od muških kolega, do kraja godine više ne primaju plaću.

     Projekt se provodio od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020. godine, a putem istraživanja i analiza dobivena su nova znanja kojima se teži boljem razumijevanju uzroka i posljedica jaza u plaćama i mirovinama. U projektu je aktivno sudjelovao i Sindikat umirovlje­nika Hrvatske. Uz edukacijski program, kreirani su i standardi i mjere za sma­njivanje jaza u plaćama i mirovinama.

     Konferenciju je otvorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i nositeljica projekta Višnja Ljubičić, koja je kazala kako prosječni jaz u plaćama iznosi 12,74 posto, te je prema Državnom zavodu za statistiku prosječni jaz u mirovinama 21,08 posto. Ti se podaci, međutim, ne poklapaju s podacima Eurostata, gdje je npr. 2019. zabilježen rodni jaz u mi­rovinama od čak 29,7 posto.

Pozitivne mjere

Ljubičić je naglasila kako je potrebno uvoditi pozitivne mjere poput promicanja rodno uravnotežene strukture zaposlenika u cilju uklanjanja horizontalne i vertikal­ne segregacije, odnosno uvoditi rodne kvote u praksama zapošljavanja, prilikom

napredovanja te povećanja plaća u do­minantno ženskim zanimanjima. Trebalo bi uvesti i očev dopust, unaprjeđenje sustava roditeljskog dopusta i kreiranje politika s ciljem ravnopravnog angažiranja očeva u roditeljstvu i osiguranje među- resornog pristupa. Pravobraniteljica je izradila smjernice/Nacrt zakonodavnog okvira o mogućim standardima, pozitiv­nim mjerama i akcijama za postizanje rodne ravnopravnosti na tržištu rada i u mirovinskom sustavu s ciljem smanjiva­nja rizika siromaštva za žene koje će biti publicirane do kraja provedbe projekta.

     Na konferenciji je sudjelovao i Mini­star rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović koji je istaknuo kako prema Eurostatovim podacima, Hrvatska po pitanju jaza u plaćama stoji mnogo bolje od europskog prosjeka. Zbog pandemije koronavirusa došlo je do otpuštanja ljudi na svjetskoj razini, što će vjerojatno imati negativan učinak na rodno uvjetovanu razliku u pla­ćama, kazao je ministar, dodavši kako se otpuštanja u slabije plaćenim sektorima, poput tekstilne industrije, gdje je ionako prisutna određena nesigurnost u smislu manjih prihoda i ugovora na određeno, tiču upravo žena koje dominantno rade u toj industriji.

Rodni aspekt razlike

     Ministar znanosti i obrazovanja Rado­van Fuchs istaknuo je kako istraživanja pokazuju kako postoji statistička razlika u primanjima žena i muškaraca, a uzrok tome može biti veća zastupljenost žena na hijerarhijski nižim i manje plaćenim poslovima. Uz to, žene rade vremenski više i imaju više prekida rada zbog roditeljskog i rodiljnog dopusta te je veća vjerojat­nost da će odabrati rad sa skraćenim ili fleksibilnim radnim vremenom kako bi pomirile posao i privatne obaveze. Zato je nužno razbijati stereotipe i podjele na tradicionalno muške i ženske poslove i zanimanja te osmišljavati mehanizme koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života, poručio je Fuchs, dodavši da su jednake mogućnosti na tržištu rada ključna pretpostavka za razvoj društva.

     Riječ su dobili i partneri na projektu. Predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, koja je tijekom projekta napisala vrlo koristan priručnik „Model kolektivnog ugovora - rodni as­pekt kolektivnog pregovaranja“, iznijela je najnovije podatke o rodnom jazu u mirovinama u EU i Hrvatskoj. Tako je na dan 30. rujna 2020. prosječna mirovina (bez međunarodnih ugovora) iznosila 2.872,27 kuna. Žene su u prosjeku primale 2.610,90 kuna, a muškarci 3.245,36 kuna, što znači da rodni jaz u toj kategoriji mirovina iznosi 19,55 posto. No, to nije realna brojka, jer su u računici isključeni upravo umirovljenici prema posebnim propisima, među kojima ima samo 27,9% žena, a prosječna je mirovina gotovo dvostruko veća od „obične”, te zato jer su uključeni i umirovljenici koji su mlađi od 65 godina.

Zanimljiva predstava

     Glavni indikator relativne vrijed­nosti mirovina i njezine financijske moći je udjel prosječne mirovine u neto plaći, koji je u Hrvatskoj najniži od svih zemalja u okruženju, te dru­gi u EU, a iznosi 37,95 posto, što je porazno, zaključila je Petrović. Na konferenciji su govorili i predstav­nici ostalih partnerskih organizacija na projektu. Josip Šipić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu iznio je rezultate nekoliko istraživanja prema kojima su ispitanici prepoznali da neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama.      Ana- marija Tkalčec, koordinatorica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje pričala je o uspješnoj provedbi edu- kativnih radionica „Ravnopravnost za sve“, održanih u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, čime se podigla svijest o rodnom jazu u plaćama i mirovina­ma, a Tkalčec je izradila i priručnik za edukaciju o rodnom jazu u plaćama i mirovinama.

     Hildegard Van Hove, koordinatorica u Institutu za ravnopravnost muškaraca i žena iz Belgije prezentirala je situaciju s jazom u plaćama i mirovinama u toj zemlji. Projekt su podržali i članovi međunarodnih institucija i organizacija, Tena Šimonović Einwalter, zamjeni­ca pučke pravobraniteljice i čelnica Izvršnog odbora Equinet-a, Magnus Berge, viši specijalist Međunarodne organizacije rada (Ured za Srednju i Istočnu Europu), Luca Visentini, glavni tajnik Europske konfederacije sindika­ta te Agostino Siciliano, glavni tajnik Europske federacije umirovljenika i starijih osoba.

     Konferencija je završila zanimlji­vom online predstavom „Spriječiti, a ne liječiti“ u kojoj se na dramatičan, ali i pomalo komičan način iznosi problem jaza u mirovinama između muškaraca i žena. Predstavu je reži­rao Mario Kovač, a za dramaturgiju i tekst je bila zadužena Petra Radin, dok su glumci/ce bile/i Branka Cvit- ković, Dušan Gojić, Gordana Gadžić i Mario Kovač.