UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

Domovi spašeni od privatizacije

 

     Veliki uspjeh ostvarile su umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske, koji su se nakon dugogodišnje borbe i pisanja bezbroj inicijativa i zahtjeva Vladi RH izborile da se vlasništvo nad društvenim domovima za starije osobe prenese na županije, koje su od 2001. imale samo osnivačka prava. Naime, Vlada je na sjed­nici 12. studenog 2020. donijela zaključak kojim se zadužuje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike da u suradnji s HZMO-om uredi zemljišnoknjižno sta­nje na nekretninama koje koriste javne ustanove, domovi za starije i nemoćne osobe, u cilju prijenosa vlasništva na tim nekretninama s HZMO na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivače domova za starije i nemoćne osobe.

     Ono što je bitno naglasiti je da će se to uraditi besplatno, što je bila glavna točka prijepora svih ovih godina, kada je HZMO odbijao zahtjeve jedinica lokalne i područne samouprave za besplatnim prijenosom vlasništva, te je predlagao uspostavu zakupnog odnosa pa čak i kupoprodaju. Postojala je samo jedna iznimka, Dom za starije i nemoćne Knin, kada je Upravno vijeće Zavoda u ožujku 2017. prenijelo vlasništvo na Dom, a

vrijednost zgrade je bila procijenjena na 12.790.000 kuna, a s ciljem da bi se putem europskih fondova pribavila sredstva za renoviranje i proširenje kapaciteta. No, nevjerojatno je da je na isti takav zahtjev, s jednakim obrazloženjem, odbijen zahtjev pulskog doma „Alfredo Štiglić“, te im je Zavod čak pokušao nametnuti najamninu od 35.000 kuna mjesečno!

     Razum je na kraju ipak pobijedio, te će se vlasništvo nad 31 nekretninom za starije (koje su u vlasništvu, suvlasništvu ili se treba utvrditi vlasništvo HZMO-a) prebaciti na župani­je. Ukupna tržišna vrijednost objekata koji su u vlasništvu (suvlasništvu) Zavoda iznosi 1.531.467.000,00 kuna, a 4 od 5 nekretnina za koje se još utvrđuje vlasništvo procijenjeno je na 204.880.000,00 kuna, dakle sveukupna procijenjena tržišna vrijednost tih nekretnina iznosi 1.736.347.000,00 kuna.

     Ovom odlukom Vlade domovi će se zaštititi od moguće nekontrolirane privatizacije i prenamjene, unaprijedit će se životi korisnika te će se omogućiti proširivanje kapaciteta domova, što je vrlo bitno s obzirom da je Hrvatska među najgorim zemljama u EU po pokrivenosti populacije starijih od 65 godina krevetima u institucionalnom smještaju.

I.K.