UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

Domovi spašeni od privatizacije

 

     Veliki uspjeh ostvarile su umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske, koji su se nakon dugogodišnje borbe i pisanja bezbroj inicijativa i zahtjeva Vladi RH izborile da se vlasništvo nad društvenim domovima za starije osobe prenese na županije, koje su od 2001. imale samo osnivačka prava. Naime, Vlada je na sjed­nici 12. studenog 2020. donijela zaključak kojim se zadužuje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike da u suradnji s HZMO-om uredi zemljišnoknjižno sta­nje na nekretninama koje koriste javne ustanove, domovi za starije i nemoćne osobe, u cilju prijenosa vlasništva na tim nekretninama s HZMO na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivače domova za starije i nemoćne osobe.

     Ono što je bitno naglasiti je da će se to uraditi besplatno, što je bila glavna točka prijepora svih ovih godina, kada je HZMO odbijao zahtjeve jedinica lokalne i područne samouprave za besplatnim prijenosom vlasništva, te je predlagao uspostavu zakupnog odnosa pa čak i kupoprodaju. Postojala je samo jedna iznimka, Dom za starije i nemoćne Knin, kada je Upravno vijeće Zavoda u ožujku 2017. prenijelo vlasništvo na Dom, a

vrijednost zgrade je bila procijenjena na 12.790.000 kuna, a s ciljem da bi se putem europskih fondova pribavila sredstva za renoviranje i proširenje kapaciteta. No, nevjerojatno je da je na isti takav zahtjev, s jednakim obrazloženjem, odbijen zahtjev pulskog doma „Alfredo Štiglić“, te im je Zavod čak pokušao nametnuti najamninu od 35.000 kuna mjesečno!

     Razum je na kraju ipak pobijedio, te će se vlasništvo nad 31 nekretninom za starije (koje su u vlasništvu, suvlasništvu ili se treba utvrditi vlasništvo HZMO-a) prebaciti na župani­je. Ukupna tržišna vrijednost objekata koji su u vlasništvu (suvlasništvu) Zavoda iznosi 1.531.467.000,00 kuna, a 4 od 5 nekretnina za koje se još utvrđuje vlasništvo procijenjeno je na 204.880.000,00 kuna, dakle sveukupna procijenjena tržišna vrijednost tih nekretnina iznosi 1.736.347.000,00 kuna.

     Ovom odlukom Vlade domovi će se zaštititi od moguće nekontrolirane privatizacije i prenamjene, unaprijedit će se životi korisnika te će se omogućiti proširivanje kapaciteta domova, što je vrlo bitno s obzirom da je Hrvatska među najgorim zemljama u EU po pokrivenosti populacije starijih od 65 godina krevetima u institucionalnom smještaju.

I.K.