UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HOROR PO OBITELJSKIM DOMOVIMA

Vezani i zanemareni korisnici

 

     Mučnu priču o navodnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju korisnika obiteljskog doma Exclusiv u Mošćenici kod Petrinje u javnost su iznijele bivše zaposlenice, a svoje tvrdnje poduprle su foto­grafijama nečovječnog postupanja prema starijim ljudima. Na jednoj od tih fotografija, koja se širi po Facebooku, nalazi se starija gospođa koja je gotovo naga vezana uz krevet dok se na podu nalaze iskori­šteni ubrusi, a na krevetu prljava plahta. Snimila ju je jedna od bivših djelatnica doma, koja je izjavila da su joj vlasnici prilikom snimanja pokušali oteti mobitel te da ih je “prijavila zbog fizičkog napada”. Riječ je o iskusnoj njegovateljici koja je radila u inozemstvu i koja je šokirana uvjetima u domu.

     “Vezanje ljudi… ja to nisam mogla. To je radio gos­podin, suprug vlasnice. Vezao je mornarske čvorove, ali ta žena sa slike je imala toliku volju za životom da se svake noći pokušavala osloboditi. Tamo nema reda, rasporeda, korisnici nemaju nikakve aktivnosti, samo sjede”, opisala je bivša djelatnica, te nastavila: „Higijenski i životni uvjeti tamo su minimum minimuma. Čudilo me otpočetka kako su uopće dobili dozvolu”, zaključuje.

Tko je tu monstrum

     Bivše zaposlenice tvrde i da su šefovi dolazili u dom dok su sami bili pozitivni na koronavirus, kako su ko­risnicima davali dvostruke doze tableta za spavanje, uskraćivali kontakte s obitelji… Vlasnica Dijana Pavičić priznaje da je bila pozitivna na koronavirus, ali ističe da tada 20 dana nije dolazila u dom, a suprug nije imao simptome pa se nije testirao“, kaže. No, u domu je bilo pozitivnih korisnika.

      Socijalna inspekcija je posjetila dom, ali nisu ustano­vili ništa sporno, a vlasnica doma je novinarima izjavila kako je „zviždačica“ monstrum jer tko može objaviti takvu fotografiju te da „neće stati dok ne bude iza re­šetaka”?! Na Google ocjenama nalazi se više negativnih ocjena ovog doma, iako lijepo izgleda izvana, čak do naziva – pakao za korisnike!

     Takvih primjera sve je više, kao i dojava umirovlje­ničkim udrugama. Stoga su 2. prosinca 2020. godine, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Nacionalni savez Treća dob uputili Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zajedničko priopćenje kojim se traži da se svim korisnicima domova za starije hitno omogući pravo na osnovne potrebe, od njege, skrbi te telefonskih poziva njihovim obiteljima i prijatelji­ma. Predsjednice Jasna A. Petrović i Sandra Vukušić upozoravaju na opće prošireno zanemarivanje starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim i privatnim domovi­ma za starije osobe, posebice u vrijeme pandemije te pozivaju na hitan sustavni nadzor. Iako je ministar Josip Aladrović obznanio kako je uvećan broj socijalnih inspektora te da će se bitno pooštriti uvjeti za rad privatnih i obiteljskih domova, u stvarnosti još nema poboljšanja.

Zanemareni i očajni starci

     U uvjetima apsolutne izolacije te uskraćenosti redovite zdravstvene i socijalne zaštite i potpore, sve su češći primjeri da su korisnicima domova, uz kretanje, sužena prava na osobnu higijenu, redovitu prehranu, pa čak i vodu. Ono najgore je što se korisnicima, s obzirom da im je zabranjen izlazak iz domova, ugrožavaju i druga temeljna životna prava. Zarobljeni, zanemareni i očajni starci bez ikakvog društvenog nadzora, poslagani su kao sardine u svojim često prenapučenim sobama, ili čak i vezani za svoje krevete, a vode im se daje malo kako ne bi prebrzo smočili pelene.

     Obje umirovljeničke udruge, nakon brojnih pri­stiglih informacija o zanemarivanju starijih i oštrih reakcija obitelji i samih korisnika domova, ocijenile su potrebnim obratiti se direktno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, sa zahtjevom za hitno djelovanje u domovima za starije i nemoćne te osnivanje stručnog istražnog povjerenstva koje bi sistematski ispitalo stanje u domovima, prije novih živih buktinja, samoubojstava i smrti skrivljenih nemarom. Također se zalažu za što skoriju reformu socijalne inspekcije, njezine decentralizacije i uvođe­nje civilnih volontera s pravom pristupa u domove.

     Ovih dana je kćer Blaženka objavila fotografije preminule korisnice privatnog doma kraj Duge Rese, Bare Klarić, koja je tijekom boravka u domu, u sobici bez prozora i sa vlastitim stvarima uguranim u kutiju ispod kreveta, spala na samo 38 kilograma težine. Plaćala je 4.500 kuna mjesečno, ali ju nitko nije hranio, a sama nije mogla. Baru su „isporučili“ natrag kćerki nakon što je inspekcija otkrila da nisu osposobljeni za skrb o nepokretnim osobama. Toliko o kvaliteti skrbi u domovima, toliko o društvenom nadzoru nad njihovim radom.