UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 ZAJEDNIČKO PRIOPĆENJE SUH-a I NACIONALNOG SAVEZA TREĆA DOB

 

Svim korisnicima domova za starije hitno omogućite pravo na osnovne potrebe, od njege, skrbi te telefonskih poziva njihovim obiteljima i prijateljima!

      Umirovljeničke udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske i Treća dob Hrvatska upozoravaju na opće prošireno zanemarivanje starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim i privatnim domovima za starije osobe, posebice u vrijeme pandemije te pozivaju na hitan sustavni nadzor u svrhu osiguravanja osnovnih životnih potreba kao što su njega, skrb i kontakti korisnika domova s obitelji i prijateljima. Iako je ministar Josip Aladrović obznanio kako je udvostručen broj socijalnih inspektora (na mogućih 20?), te da će se bitno pooštriti uvjeti za rad privatnih i obiteljskih domova, u stvarnosti nema poboljšanja.

     U uvjetima apsolutne izolacije te uskraćenosti redovite zdravstvene i socijalne zaštite i potpore, sve su češće dojave kako je mnogim korisnicima domova, uz kretanje, suženo pravo na osobnu higijenu, redovitu prehranu, pa čak i vodu. Ono najgore je što se korisnicima, s obzirom da im je zabranjen izlazak iz domova, ugrožavaju i druga temeljna životna prava. Društvena je intencija da se i u obiteljskim i privatnim domovima o starijim osobama treba brinuti kao da žive u vlastitoj obitelji, no stvarna situacija je više nego poražavajuća. Dostojanstvo starijih osoba svelo se na nulu.

     Korisnici domova kao i njihove obitelji, redovno kontaktiraju umirovljeničke udruge i upućuju na strašne zlouporabe položaja i ovlasti prema starijim osobama. Uskraćuje im se, zbog manjka osoblja, čak i pravo na hranu, tuširanje, izlazak u dvorište, telefonske pozive članovima obitelji i prijateljima, a sve s opravdanjem na Covid 19. Što reći onima koji nisu svoje najdraže čuli, a niti vidjeli već šest mjeseci? Zarobljeni, zanemareni i očajni starci bez ikakvog društvenog nadzora, poslagani su kao sardine u svojim često prenapučenim sobama.

     Primjerice, u jednom uglednom privatnom domu za starije sjeverozapadno od Zagreba tri korisnice su nam se potužile kako zbog manjka osoblja djelatnici tjednima ne tuširaju nepokretne osobe već ih samo brišu mirišljavim maramicama, ne donosi im se hrana u sobe već sami moraju odlaziti po nju.

     Tamo gdje ima socijalnih radnika koji obavljaju kontakt s medijima i nadležnim institucijama, gotovo se i ne javljaju na telefon, grubi su prema obiteljima i korisnicima te prema medijima i zataškavaju probleme koje smo spomenuli. Jednostavno su se zatvorili za javnost, iako im je dužnost služiti korisnicima, od kojih i primaju svoje plaće. Istodobno ravnatelji/ce uvriježeno prikazuju uljepšanu sliku organizacije i djelatnosti domova, što je u velikoj suprotnosti od stvarnosti. Korisnici pate i umiru pogurani na društvenu marginu, bilo od požara, gladi, tuge ili samoubojstva.

     Obje umirovljeničke udruge, nakon brojnih pristiglih informacija o zanemarivanju starijih i oštrih reakcija obitelji i samih korisnika domova, smatraju se dužnima obratiti se direktno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, sa zahtjevom za hitno djelovanje u domovima za starije i nemoćne te osnivanjem stručnog istražnog povjerenstva koje bi sistematski ispitalo stanje u domovima, prije novih živih buktinja, samoubojstava i smrti skrivljenih nemarom. Također se zalažu za što skoriju reformu socijalne inspekcije, njezine decentralizacije i uvođenje civilnih volontera s pravom pristupa u domove“, stoji u zajedničkom priopćenju koje je 2. prosinca 2020. godine upućeno medijima, a kojeg potpisuju predsjednica SUH-a Jasna Petrović i predsjednica Udruge Nacionalni savez Treća dob Sandra Vukušić.