UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 ZAJEDNIČKO PRIOPĆENJE SUH-a I NACIONALNOG SAVEZA TREĆA DOB

 

Svim korisnicima domova za starije hitno omogućite pravo na osnovne potrebe, od njege, skrbi te telefonskih poziva njihovim obiteljima i prijateljima!

      Umirovljeničke udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske i Treća dob Hrvatska upozoravaju na opće prošireno zanemarivanje starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim i privatnim domovima za starije osobe, posebice u vrijeme pandemije te pozivaju na hitan sustavni nadzor u svrhu osiguravanja osnovnih životnih potreba kao što su njega, skrb i kontakti korisnika domova s obitelji i prijateljima. Iako je ministar Josip Aladrović obznanio kako je udvostručen broj socijalnih inspektora (na mogućih 20?), te da će se bitno pooštriti uvjeti za rad privatnih i obiteljskih domova, u stvarnosti nema poboljšanja.

     U uvjetima apsolutne izolacije te uskraćenosti redovite zdravstvene i socijalne zaštite i potpore, sve su češće dojave kako je mnogim korisnicima domova, uz kretanje, suženo pravo na osobnu higijenu, redovitu prehranu, pa čak i vodu. Ono najgore je što se korisnicima, s obzirom da im je zabranjen izlazak iz domova, ugrožavaju i druga temeljna životna prava. Društvena je intencija da se i u obiteljskim i privatnim domovima o starijim osobama treba brinuti kao da žive u vlastitoj obitelji, no stvarna situacija je više nego poražavajuća. Dostojanstvo starijih osoba svelo se na nulu.

     Korisnici domova kao i njihove obitelji, redovno kontaktiraju umirovljeničke udruge i upućuju na strašne zlouporabe položaja i ovlasti prema starijim osobama. Uskraćuje im se, zbog manjka osoblja, čak i pravo na hranu, tuširanje, izlazak u dvorište, telefonske pozive članovima obitelji i prijateljima, a sve s opravdanjem na Covid 19. Što reći onima koji nisu svoje najdraže čuli, a niti vidjeli već šest mjeseci? Zarobljeni, zanemareni i očajni starci bez ikakvog društvenog nadzora, poslagani su kao sardine u svojim često prenapučenim sobama.

     Primjerice, u jednom uglednom privatnom domu za starije sjeverozapadno od Zagreba tri korisnice su nam se potužile kako zbog manjka osoblja djelatnici tjednima ne tuširaju nepokretne osobe već ih samo brišu mirišljavim maramicama, ne donosi im se hrana u sobe već sami moraju odlaziti po nju.

     Tamo gdje ima socijalnih radnika koji obavljaju kontakt s medijima i nadležnim institucijama, gotovo se i ne javljaju na telefon, grubi su prema obiteljima i korisnicima te prema medijima i zataškavaju probleme koje smo spomenuli. Jednostavno su se zatvorili za javnost, iako im je dužnost služiti korisnicima, od kojih i primaju svoje plaće. Istodobno ravnatelji/ce uvriježeno prikazuju uljepšanu sliku organizacije i djelatnosti domova, što je u velikoj suprotnosti od stvarnosti. Korisnici pate i umiru pogurani na društvenu marginu, bilo od požara, gladi, tuge ili samoubojstva.

     Obje umirovljeničke udruge, nakon brojnih pristiglih informacija o zanemarivanju starijih i oštrih reakcija obitelji i samih korisnika domova, smatraju se dužnima obratiti se direktno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, sa zahtjevom za hitno djelovanje u domovima za starije i nemoćne te osnivanjem stručnog istražnog povjerenstva koje bi sistematski ispitalo stanje u domovima, prije novih živih buktinja, samoubojstava i smrti skrivljenih nemarom. Također se zalažu za što skoriju reformu socijalne inspekcije, njezine decentralizacije i uvođenje civilnih volontera s pravom pristupa u domove“, stoji u zajedničkom priopćenju koje je 2. prosinca 2020. godine upućeno medijima, a kojeg potpisuju predsjednica SUH-a Jasna Petrović i predsjednica Udruge Nacionalni savez Treća dob Sandra Vukušić.