UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

ZAJEDNIČKA INICIJATIVA SUH-a i MUH-a MINISTRU PRAVOSUĐA I UPRAVE

Zaustavite prebacivanje tereta države na leđa baka i djedova

 „Poštovani ministre Malenica,

    Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske obraćaju se sve više umirovljenici i druge starije osobe, odnosno bake i djedovi, žaleći se na institut uzdržavanja unučadi koji je uveden Obiteljskim zakonom (NN 75/2014, NN 73/17) 2014. godine. Odredbe Zakona, točnije članak 288. stavak 2, propisuje mogućnost da bake i djedovi po roditelju koji ne plaća uzdržavanje, a dužan ga je plaćati, budu sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unucima.

     S obzirom na učestalost zahtjeva baka i djedova za pružanje pravne pomoći u pogledu sporova radi prisilnog ostvarenja prava na uzdržavanje usmjerenog protiv njih Sindikat umirovljenika Hrvatske predlaže izmjenu i dopunu Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019 – pročišćeni tekst zakona) i Zakona o privremenom uzdržavanju (NN 92/2014), s ciljem usvajanja pravednijeg zakonskog rješenja u obiteljskim odnosima.

     Prilikom donošenja zakonskih rješenja za obveznike uzdržavanja trebalo je voditi računa ne samo o materijalnoj dobrobiti djeteta, već i o emocionalnom odnosu članova obitelji, da ih se dodatno ne izlaže intenzivnom stresu, jer najčešće su upravo djeca koju ovim institutom štitimo, dodatno traumatizirana zbog obiteljskih sukoba vezanih uz uzdržavanje. Situacija u kojoj jedan roditelj ne živi s djetetom dovoljno je uznemirujuća i stoga za obiteljski odnos nije poticajno kažnjavati bake i djedove, umjesto da se njeguju dobrovoljni bliski odnosi.

     K tome, u uvjetima kad je 61 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna, a svaki treći umirovljenik u riziku siromaštva, ali i principijelno, protivimo se da bake i djedovi budu obveznici plaćanja uzdržavanja za svoje unuke, a osobito da se u članku 173. Ovršnog zakona propisuje obveza plaćanja tri četvrtine mirovine za uzdržavanje. Naime, stavak 2 tog članka treba promijeniti na način da za umirovljenike od ovrhe bude izuzeto tri četvrtine mirovine.

     Unatoč tome što je Republika Hrvatska suverena socijalna država sa svim prinudnim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju, uvedena su pravila kojima se širi krug obveznika uzdržavanja, umjesto da se uspostavio učinkoviti mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, čime država neodgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove. Tako proizlazi kako je posve irelevantno zašto glavni obveznik – neki roditelj djeteta ne plaća određeno uzdržavanje, već mu odmah treba kazniti roditelja koji ga možda nije vidio i desetak godina.

     Predlažemo da se iz Zakona o privremenom uzdržavanju izbrišu odredbe kojima se baku i/ili djeda definira kao obveznike      uzdržavanja. Osobito značajnim smatramo da u Zakonu o privremenom uzdržavanju treba izmijeniti odredbe u kojima se navodi uvjet da je za ostvarenje prava na uzdržavanje od nadležne institucije (centara za socijalnu skrb), prethodno  treba podnijeti zahtjev za uzdržavanje od osobe koja je dužna uzdržavati dijete, a što uključuje i bake i/ili djedove.

     Također, smatramo nužnim hitno osnivanje državnog alimentacijskog fonda koji bi se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla ili bolesti nije u mogućnosti podmirivati financijske obveze prema djetetu određene pravomoćnom sudskom odlukom, a kojim bi bili razrađeni i kriteriji za djedove i bake koji opravdano nisu u mogućnosti preuzeti obvezu uzdržavanja unuka. Tako bi se propisalo i kako bi isplaćena sredstva iz alimentacijskog fonda roditelj vratio kada pronađe posao ili ozdravi, odnosno moglo bi ga se ovršiti u korist države.

     Postojeći pristup je neprihvatljiv, jer materijalno ugrožava bake i djedove, ali zbog česte dugotrajnosti postupaka do ostvarivanja ovrhe na njihovoj mirovini, ugrožava i djecu za koju se traži uzdržavanje. Posljedice se preslikavaju i na obiteljske odnose, jer se prisilno vrši uzdržavanje što nije dobro za socijalne i emotivne veze potomaka i predaka“, stoji u zajedničkoj inicijativi koja je 17. studenog 2020. godine upućena ministru pravosuđa i uprave Ivanu Malenici, a koje potpisuju predsjednica SUH-a Jasna Petrović i predsjednica MUH-a Višnja Fortuna.