UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ISCJELITELJSKA SNAGA PSIHE

Pozitivan stav, negativan nalaz

     Smirili ste se na trenutak kako biste uživali da vam sunčeve zrake miluju lice. Vaša beba u kolicima pruža vam ruke kako biste ju podigli, a povjerenje koje se odražava u njezinom osmijehu gotovo da vam izmami suze na oči. Sretni trenuci u svakom slučaju! Međutim, znanstvenici danas smatraju da pozitivna raspoloženja koja stvaraju takvi trenuci mogu imati suptilan, ali ipak djelotvoran učinak na zdravlje.

     Novo zdravstveno područje, nazvano psihoneuroimunologija, otkriva vezu između mozga i imunološkog, obrambenog sustava. Ispitivanja su pokazala da društveno aktivni ljudi i koji su u braku žive duže, nego manje aktivni, odvojeni, rastavljeni, kao i one osobe koje nisu u braku. Utvrđeno je da ljudi koji žive u sretnom braku imaju i jači imunološki sustav. Izgleda da kon­takti s drugim ljudima i razne društvene aktivnosti pridonose zdravlju i dužini života. Podijeliti svoje osjećaje s drugim može također pomoći, to jest može imati i fizičke i psihičke koristi za onoga koji se ispovijeda, koji se otvara. To je osobito sada sve vidljive u uvjetima pandemije Covid-19.

Recept za zdravlje - optimizam

     Optimizam je još jedan jaki zdravstveni faktor. Istraživanja su pokazala da oni koji su bili najpesimističniji u svojim 20-tim godinama su češće obolijevali od težih bolesti u svojim 40-tim, 50-tim i 60-tim godinama života. Možda pesimisti postaju pa­sivni kad se suoče s oboljenjem i ne vode dovoljnu brigu o sebi. Optimistični stav ima svoju vrijednost u borbi protiv bolesti. U ispitivanjima žena s uznapredovalim rakom dojke, najduže razdoblje preživljavanja nakon terapije imale su, razumljivo, one koje nisu više pokazivale simptome bolesti, ali su istovremeno i zadržale visok stupanj životnog veselja i zadovoljstva.

     Čak i u slučajevima znatno manje ozbiljnih oboljenja, kao što je obična prehlada, smatra se da postoji određena veza između te bolesti i psiholoških faktora. U jednom istraživanju je uočeno da su pesimisti bili skloniji infekciji prehlade nego druge osobe. Zanimljivo, čak i osjet ljubavi, doživljaj ljubavnih osjećaja, u nekih je ljudi rezultirao povećanim lučenjem imunoglobulina. A u slini, kemijskog spoja koji štiti od infekcija dišnog sustava. Optimisti, ali ne i negatori korone i teoretičari zavjere, imaju, dakle, manju vjerojatnost oboljeti od tog virusa.

     Znanstvenici su čvrsto dokazali da mozak i imunološki sustav međusobno komuniciraju, kao i drugi sustavi u organizmu. Po­stoje stotine snažnih biokemijskih spojeva koji prenose poruke u oba smjera. Poznato je da mnogi od tih spojeva imaju jak učinak na raspoloženja i emocije i preko svog molekularnog sastava omogućuju razumijevanje veze (za koju se već odavno mislilo da postoji) između stanja psihe i stanja zdravlja.

     Danas je poznato da su monociti - imunološke stanice koje pomažu u zacjeljivanju rana, obnovi tkiva i uništavanju bakterija - osjetljivi na neuropeptide, kemijske spojeve koji se stvaraju u mozgu. Začuđujuće, posebno velika koncentracija stanica koje luče neuropeptide nalazi se u onim dijelovima mozga koji kontroliraju emocije.

Pomaže i kod raka

     Jedan eksperimentalni program sproveden na Institutu za rak Sveučilišta Pittsburgh pokazao je zanimljive rezultate. Vo­ditelji programa fokusirali su se na pacijente oboljele od raka, ali čija je bolest bila u povlačenju. Budući da postoji velik rizik da će se rak ponovo javiti, programje imao za cilj pokušati psihološkim treninzima povećati otpornost bolesnika. Pacijenti su prošli 8-tjedni program vježbi relaksacije i trening neprihva­ćanja poraza u borbi protiv bolesti. Cilj podučavanja pacijenata je bio kako se nositi s bolešću i učiniti ih više optimističnijima.

     Znanstvenici su otkrili da su kod onih bolesnika koji su bili uključeni u program, prirodne “stanice ubojice” (koje štite orga­nizam od rasta tumora) bile aktivnije, nego kod onih pacijenata koji su primili samo standardnu medicinsku skrb. Što možemo naučiti od onih koji otkrivaju vrijednosti pozitivnih misli? Biti pun nade, optimističan, može poboljšati kvalitetu života.

     Pred znanstvenicima je još uvijek izazov da utvrde može li nada stvarno utjecati na imunološki sustav. Brižljivo, sustavno istraživanje kako bi se odgonetnula veza između psiholoških faktora i imunološke funkcije možda će zahtijevati godine znanstvenog rada. Međutim, koristi će biti veoma velike. Dr. Mary Fletcher, direktorica laboratorija za kliničku imunolo­giju na Sveučilištu Miami, kaže: "Nalazimo se u sredini jedne revolucije".

dr. Ivo Belan