UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

PLAĆANJA LIJEČNIČKIH PREGLEDA

Novi udar na starije vozače?

 

     UHRT-ovoj emisiji Istrage prometnih nesreća 31. listopada 2020. godine vozači stariji od 65 godina ponovno su se našli „na tapetu". Naime, gosti emisi­je, voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa MUP-a Josip Mataija te profesorica psihologije Jelena Žunić, ponovno su po­kušali progurati tezu o starijima kao lošim vozačima koji su pogubni u prometu. Doduše, u početku emisije razgovor je započeo o mladim vozačima, koji zbog neiskustva, agresije, alkohola, opijata i nepažnje uzrokuju najviše nesreća. No, zatim se tendenciozno u cijelu priču uguralo i starije vozače koji su, nepravedno i netočno, izjednačeni sa mladim vozačima.

     Čak je i novinarka u prilogu u emisiji navela kako je u Bruxellesu održana video­konferencija o sigurnosti građana treće dobi na prometnicama, te je krivo interpretirala grafikone, koji su doslovno pokazivali da osobe od 60 do 69 godina izazivaju manje prometnih nesreća od onih od 30 do 60 godina, oni od 70 do 79 godina bili su na istoj razini, tek su samo osobe iznad 80 godina imale nešto malo veći prosjek izazivanja prometnih nesreća u odnosu na dob od 30-60 godina. No, novinarka je, ne znamo kojom logikom, donijela zaključak da su zbog toga stariji vozači lošiji vozači te ih je izjednačila s mladim vozačima od 16 do 29 godina, za koje je grafikon pokazivao duplo veće stope izazivanja prometnih nesreća! Očito je riječ o naručenom komentaru.

Lobiji medicine rada

     Novinarka je dodala i kako je u Bruxellesu zaključeno kako starijim vozačima kogni­tivne sposobnosti nisu dobre kao u mladih vozača, najčešće upravljaju starijim vozilima, percepcija im je lošija te, pazite sad ovo, nisu sposobni procijeniti opasnost situacije. Definitivno je istina da stariji vozači u pro­sjeku voze i starija vozila, no taj problem bi se riješio povećanjem mirovina i životnog standarda starijih, a ne kažnjavanjem na odlaske na skupe liječničke preglede od oko 500 kuna.

     Upravo je profesorica Žunić zaključila kako bi se, eto, trebalo uvesti obvezne zdravstvene preglede za starije vozače i to što češće. Ništa novo, lobiji medicine rada i njihovi policijski štovatelji (nije prvi put da gospodin Mataija iznosi „problematiku" starijih vozača) već su četiri puta od 2015. do travnja 2019. pokušali u izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama ugurati obvezne zdravstvene liječničke preglede za starije vozače. No, u rovovskim pregovorima s ministrima i alarmiranjem premijera      Sin­dikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske sva četiri puta su se izborili da se u novi zakon ne uvede ta mjera.

     No, kako se vidi iz priloženog, pritisci se nastavljaju, te je za očekivati da će lobiji pokušati ponovno progurati svoju ideju za brzu i laku zaradu na osiromašenim sta­rijim osobama. To nas je zato i ponukalo da pročešljamo MUP-ovu frišku statistiku za 2019. godinu i analiziramo jesu li stariji vozači u Hrvatskoj doista lošiji vozači, i jesu li, kako su često i neki mediji objavljivali, uzrokovali više nesreća od ostale populacije.

Statistika ih demantira

     Prema podacima u Hrvatskoj je bilo 322.198 vozača starijih od 65 godina, te su činili 13,6 posto svih registriranih vo­zača (2.369.618). No, od 29.333 prometne nesreće ta populacija prouzročila je njih 3.429, odnosno 11,7 posto, dakle gotovo dva postotna boda manje nego što čine udjel u ukupnom broju vozača. No, treba istaknuti da ima i kategorija nepoznatih vozača koji su prouzročili nesreće, takvih je 10 posto pa bi sigurno udio starih u iza­zivanju nesreća ipak bio oko 13 posto. No, to je manje bitno.

     Ono što je važno je da su stariji od 65 godina skrivili 1.053 nesreće s ozlijeđenim osobama od njih 8.940, što čini 11,8 po­sto. I na kraju, ono najvažnije, stariji od 65 godina skrivili su 24 prometne nesreće s poginulim osobama od njih 246, što iznosi samo 9,8 posto nesreća.

     Dakle, 13,6 posto starijih vozača uzrokovalo je 9,8 posto nesreća sa smrtnim ishodom. Statistika je tako definitivno začepila usta svima onima koji starije vozače optužuju da su lošiji i traže njihovu dodatnu kontrolu, koja se ne može drugačije opisati nego diskriminacijskom po dobi.

     Za usporedbu, registriranih mladih vozača do 24 godine bilo je 8,46 posto, a osobe do 24 godine su uzrokovale 16,4 posto svih nesreća, od čega 19,7 posto s ozlijeđenim osobama te čak 22,8 posto sa smrtnim posljedicama. Vrlo je razvidno da su mladi vozači ti koji bi trebali biti pod posebnom pažnjom i nadzorom.

S kim bi vi sjeli?

     No, zanimljivo je kako se u medijima jako naglašavaju nesreće koje su uzrokovali stariji, pa i kad nema ozlijeđenih, dok se mladi naglašavaju većinom tek u slučaje­vima kad ima smrtno stradalih.

     Što se tiče uvođenja zdravstvenih pregle­da za starije od 65, SUH ostaje pri svom da je sasvim dovoljna odredba u postojećem zakonu prema kojoj je liječnik opće prakse dužan obavijestiti pacijenta i MUP da je došlo do promjena u zdravlju pojedinca koje može utjecati na njegovu sposobnost vožnje, a MUP tu osobu zatim šalje na izvan­redni zdravstveni pregled. Pokaže li se na pregledu da pacijent više ne može voziti ili ima ograničenja, tada sam snosi troškove pregleda, a ako se pokaže da je zdrav, tada troškove snosi MUP. Bitno je naglasiti da ta odredba vrijedi za sve vozače, bez obzira na dob, dakle nema diskriminacije te tako treba i ostati.

     Za kraj bi i vas upitali s kime bi radije sjeli u automobil, s mladim i neiskusnim vozačem, ili sa starim, iskusnim, koji iako je svjestan da su mu refleksi nešto lošiji, zbog toga vozi opreznije? Ili još bolje, da li biste da vam operaciju na mozgu napravi primjerice iskusni i uspješni neurokirurg, 70-godišnji Josip Paladino koji i danas obav­lja najsloženije operacije, ili biste izabrali nekog početnika? I da li bi gospodin Pa- ladino zbog uopćenog navoda o „gubitku psihomotornih sposobnosti kod starijih" (Mataija) trebao na dodatni zdravstveni pregled za vozačku ili da ga čak netko drugi vozi na posao?

Igor Knežević