UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OVRŠNI ZAKON BEZ REFORME

Umirovljenici - robovi do kraja života?

     Hoće li se konačno novim Ovršnim zakonom humanizirati okrutni sustav ovršivanja hrvatskih građana? Jesu li umi­rovljenici najveće žrtve tog lihvarskog zakona koji prvo „skida" kamate i troškove ovrhe, a tek onda glavnicu, pa tako ovrhe postaju doživotni teret? A po smrti će ovršitelji napasti na nasljednike.

     Prema podacima HZMO-a ovrha na mirovinama posljednjih deset godina ponešto je manje. Od 2011. do danas ima oko 18.000 mjesečnih ovrha na mirovinama manje. Naime, prije devet godina provodila se u prosjeku oko 41.000 ovrha na mirovinama mjesečno, 2012. ih je već bilo oko 38.000, 2013. godine oko 32.000, zatim 2014. njih 31.000, 2015. 30.000, da bi 2016. broj ovrha pao na 28.000, a 2017. na oko 27.000. Prosječni broj mjesečnih ovrha na mirovinama u 2018. godini iznosio je 25.526, a 2019. godine 24.339.

Predah do stampeda

     Moratorij je posljednjih šest mjeseci većini ovršenih umirov­ljenika donio potrebni predah za vrijeme kojeg su primali cijeli iznos mirovine, ali sada ih je u listopadu 2020. godine ponovno registrirano 24.514 umirovljenika. Stampedo ovrha je započeo.

Još 2. rujna 2020. Sindikat i Matica umirovljenika su se obra­tili Ministarstvu pravosuđa i uprave, s apelom ministru Ivanu     Malenici da po treći put produlji zaustavljanje ovrha nad nov­čanim sredstvima i odblokira račune dužnika temeljem Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

     Umirovljeničke udruge su naglasile kako je u Hrvatskoj u dobnoj skupini 65+ zamjetna visoka stopa rizika od siromaštva od čak 30,1 posto, da je 61 posto svih mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna, a prosječan udjel neto mirovine u prosječnoj neto plaći iznosi samo 38 posto, što je najniže u Europskoj uniji.

     Zbog toga Matica i SUH zahtijevaju da se uvede produljenje obustave ovrha do donošenja novog Ovršnog zakona, kojim bi se pojeftinio postupak i uvelo razmjerno plaćanje duga, a ne kamate prije glavnice. Zanimljivo kako ministra ne zanimaju siromašni i stari, jer na javni poziv umirovljenika nije niti od­govorio. Boli ga kapa.

Prvo glavnica, pa dug

     I onda je Ministarstvo, umjesto prethodno pripremljenog novog Ovršnog zakona s relativno ozbiljnim izmjenama, na brzinu stavio na javno savjetovanje nove izmjene i dopune s konačnim tekstom Ovršnog zakona, koje umirovljeničke udruge ne mogu prihvatiti jer je riječ o necjelovitom, štetnom i par­cijalnom rješenju problema s ovrhama. Naime, Vlada je imala šest mjeseci za pripremu i donošenje jedne humanije i kohe- rentnije politike vezano za ovrhe, no na kraju je učinila vrlo malo. Od stupanja na snagu prvog Ovršnog zakona iz 1996. godine pa do danas ovršni sustav doživio je čak 26 izmjena te i dalje nema zadovoljavajućeg rješenja. U 2019. je pripreman dugo očekivani novi Ovršni zakon koji je bio inovativniji i koji je trebao prenijeti, između ostalog, postupak ovrhe na sudbenu vlast i humanizirati položaj ovršenika, no to je iz nepoznatih razloga propušteno.

     Stoga su umirovljeničke udruge u javno savjetovanje uputile svoje prijedloge, koji bi se trebali ugraditi u novi Ovršni zakon. SUH i MUH predlažu da se ovršenim građanima omogući prvo isplata glavnice duga, a tek onda kamata, jer u protivnom nikada neće otplatiti dug, pošto on neprekidno raste.

     Predlažu i da se uvede pravo otpisa dugova koji uku­pno iznose najviše do iznosa od 10.000 kuna, i to osobama težeg imovnog stanja, u prvom redu osobama koje nisu u mogućnosti vraćati svoja dugovanja bez ugrožavanja svoje egzistencije i narušavanja kvalitete života, a to su upravo umirovljenici.

     Uz postojeće zakonske propise da se ne može ovršiti više od jedne četvrtine prihoda umirovljeničke udruge traže da se kao univerzalna granica ispod koje se neće provoditi ovr- šavanje uvede gore spomenuta hrvatska linija siromaštva. Većina umirovljenika može samo sanjati o tom iznosu, jer ih više od 700.000 preživljava s manje, dakle žive u siromaštvu, a ovrhom opterećene mirovine dovode umirovljenike s ovako malim mirovinama na rub gladi.

Progon siromašnih staraca

     Vrlo bitno je i onemogućiti ovršavanje cijele mirovine onim starijim građanima koji su od strane lihvarskih subjekata nagovoreni osobno potpisati izjave da im se usteže mirovina do punog iznosa, već ustega mora biti za sve ograničena na četvrtinu prihoda, odnosno do hrvatske linije siromaštva.

     Umirovljeničke udruge predlažu i donošenje zakona o reguliranju djelovanja Agencija za naplatu potraživanja jer njihovo postupanje narušava privatnost i dostojanstvo te dovodi do psihičkih smetnji; primjerice agencije su i za vrije­me moratorija „napadale" ovršenike da podmire dugovanja.

     Iz SUH-a i MUH-a navode kako je najvažnije ovršni postu­pak s bilježnika preseliti na postupanje isključivo sudovima, kako je to regulirano u većini demokratski uređenih zemalja. Uz to, potrebno je ovršne postupke učiniti transparentnima i ubrzati ih, te bitno pojeftiniti, što je Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s konačnim pri­jedlogom Zakona tek manjim dijelom učinjeno.

     Naposljetku, umirovljeničke udruge se, nadalje, protive iseljavanju starijih osoba iz jedinog doma samo u zimskim mjesecima, već presuda o iseljavanju treba biti strogo indivi­dualizirana te onemogućena bez osiguravanja zamjenskog smještaja od strane lokalne zajednice.

     Umirovljeničke udruge očekuju da će nadležno Ministar­stvo i Vlada poduzeti sve potrebno da se zaustavi stampedo siromašenja ovršenih građana.

Jasna A. Petrović