UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OVRŠNI ZAKON BEZ REFORME

Umirovljenici - robovi do kraja života?

     Hoće li se konačno novim Ovršnim zakonom humanizirati okrutni sustav ovršivanja hrvatskih građana? Jesu li umi­rovljenici najveće žrtve tog lihvarskog zakona koji prvo „skida" kamate i troškove ovrhe, a tek onda glavnicu, pa tako ovrhe postaju doživotni teret? A po smrti će ovršitelji napasti na nasljednike.

     Prema podacima HZMO-a ovrha na mirovinama posljednjih deset godina ponešto je manje. Od 2011. do danas ima oko 18.000 mjesečnih ovrha na mirovinama manje. Naime, prije devet godina provodila se u prosjeku oko 41.000 ovrha na mirovinama mjesečno, 2012. ih je već bilo oko 38.000, 2013. godine oko 32.000, zatim 2014. njih 31.000, 2015. 30.000, da bi 2016. broj ovrha pao na 28.000, a 2017. na oko 27.000. Prosječni broj mjesečnih ovrha na mirovinama u 2018. godini iznosio je 25.526, a 2019. godine 24.339.

Predah do stampeda

     Moratorij je posljednjih šest mjeseci većini ovršenih umirov­ljenika donio potrebni predah za vrijeme kojeg su primali cijeli iznos mirovine, ali sada ih je u listopadu 2020. godine ponovno registrirano 24.514 umirovljenika. Stampedo ovrha je započeo.

Još 2. rujna 2020. Sindikat i Matica umirovljenika su se obra­tili Ministarstvu pravosuđa i uprave, s apelom ministru Ivanu     Malenici da po treći put produlji zaustavljanje ovrha nad nov­čanim sredstvima i odblokira račune dužnika temeljem Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

     Umirovljeničke udruge su naglasile kako je u Hrvatskoj u dobnoj skupini 65+ zamjetna visoka stopa rizika od siromaštva od čak 30,1 posto, da je 61 posto svih mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna, a prosječan udjel neto mirovine u prosječnoj neto plaći iznosi samo 38 posto, što je najniže u Europskoj uniji.

     Zbog toga Matica i SUH zahtijevaju da se uvede produljenje obustave ovrha do donošenja novog Ovršnog zakona, kojim bi se pojeftinio postupak i uvelo razmjerno plaćanje duga, a ne kamate prije glavnice. Zanimljivo kako ministra ne zanimaju siromašni i stari, jer na javni poziv umirovljenika nije niti od­govorio. Boli ga kapa.

Prvo glavnica, pa dug

     I onda je Ministarstvo, umjesto prethodno pripremljenog novog Ovršnog zakona s relativno ozbiljnim izmjenama, na brzinu stavio na javno savjetovanje nove izmjene i dopune s konačnim tekstom Ovršnog zakona, koje umirovljeničke udruge ne mogu prihvatiti jer je riječ o necjelovitom, štetnom i par­cijalnom rješenju problema s ovrhama. Naime, Vlada je imala šest mjeseci za pripremu i donošenje jedne humanije i kohe- rentnije politike vezano za ovrhe, no na kraju je učinila vrlo malo. Od stupanja na snagu prvog Ovršnog zakona iz 1996. godine pa do danas ovršni sustav doživio je čak 26 izmjena te i dalje nema zadovoljavajućeg rješenja. U 2019. je pripreman dugo očekivani novi Ovršni zakon koji je bio inovativniji i koji je trebao prenijeti, između ostalog, postupak ovrhe na sudbenu vlast i humanizirati položaj ovršenika, no to je iz nepoznatih razloga propušteno.

     Stoga su umirovljeničke udruge u javno savjetovanje uputile svoje prijedloge, koji bi se trebali ugraditi u novi Ovršni zakon. SUH i MUH predlažu da se ovršenim građanima omogući prvo isplata glavnice duga, a tek onda kamata, jer u protivnom nikada neće otplatiti dug, pošto on neprekidno raste.

     Predlažu i da se uvede pravo otpisa dugova koji uku­pno iznose najviše do iznosa od 10.000 kuna, i to osobama težeg imovnog stanja, u prvom redu osobama koje nisu u mogućnosti vraćati svoja dugovanja bez ugrožavanja svoje egzistencije i narušavanja kvalitete života, a to su upravo umirovljenici.

     Uz postojeće zakonske propise da se ne može ovršiti više od jedne četvrtine prihoda umirovljeničke udruge traže da se kao univerzalna granica ispod koje se neće provoditi ovr- šavanje uvede gore spomenuta hrvatska linija siromaštva. Većina umirovljenika može samo sanjati o tom iznosu, jer ih više od 700.000 preživljava s manje, dakle žive u siromaštvu, a ovrhom opterećene mirovine dovode umirovljenike s ovako malim mirovinama na rub gladi.

Progon siromašnih staraca

     Vrlo bitno je i onemogućiti ovršavanje cijele mirovine onim starijim građanima koji su od strane lihvarskih subjekata nagovoreni osobno potpisati izjave da im se usteže mirovina do punog iznosa, već ustega mora biti za sve ograničena na četvrtinu prihoda, odnosno do hrvatske linije siromaštva.

     Umirovljeničke udruge predlažu i donošenje zakona o reguliranju djelovanja Agencija za naplatu potraživanja jer njihovo postupanje narušava privatnost i dostojanstvo te dovodi do psihičkih smetnji; primjerice agencije su i za vrije­me moratorija „napadale" ovršenike da podmire dugovanja.

     Iz SUH-a i MUH-a navode kako je najvažnije ovršni postu­pak s bilježnika preseliti na postupanje isključivo sudovima, kako je to regulirano u većini demokratski uređenih zemalja. Uz to, potrebno je ovršne postupke učiniti transparentnima i ubrzati ih, te bitno pojeftiniti, što je Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s konačnim pri­jedlogom Zakona tek manjim dijelom učinjeno.

     Naposljetku, umirovljeničke udruge se, nadalje, protive iseljavanju starijih osoba iz jedinog doma samo u zimskim mjesecima, već presuda o iseljavanju treba biti strogo indivi­dualizirana te onemogućena bez osiguravanja zamjenskog smještaja od strane lokalne zajednice.

     Umirovljeničke udruge očekuju da će nadležno Ministar­stvo i Vlada poduzeti sve potrebno da se zaustavi stampedo siromašenja ovršenih građana.

Jasna A. Petrović