UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAHTJEV ZA OCJENU USTAVNOSTI:

Zašto se diskriminira žene i prijevremene umirovljenike?

1. Sindikat umirovljenika pozdravlja nagrađivanje dugogodišnjeg radnog staža izuzimanjem od penalizacije za prijevremeno umirovljenje, ali se protivi diskriminaciji žena u stjecanju uvjeta na to pravo.

2. Sindikat umirovljenika pozdravlja uvođenje prava na rad bez obustave mirovine, ali se protivi uskraćivanju istog prava prijevremenim starosnim umirovljenicima.

Sindikat umirovljenika Hrvatske je 21. svibnja Ustavnome sudu podnio prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti novog Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), konkretnije, članka 35. stavak 1., i članka 99, stavak 1. i 2.., smatrajući da se njima da krši pravo jednakosti pred sudom, utvrđeno člankom 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Prijevremena mirovina bez penalizacije diskriminira žene!

Novi ZOMO, usvojen u Saboru 13. prosinca 2013., a koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, člankom 35. stavak 1., utvrđuje da „pravo na prijevremenu starosnu mirovinu zbog dugogodišnjeg osiguranja ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu radnog staža“. Spornom odredbom su žene diskriminirane u odnosu na muškarce, s obzirom da su njime izjednačeni uvjeti za ostvarivanje prijevremene starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja i za muškarce i za žene, unatoč tome što člankom 182. ovoga Zakona (iznimno od članka 34., stavak 2.) za osiguranika – ženu predviđa drukčije uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu i to u prijelaznom razdoblju sve do 2029. godine (po tri mjeseca mirovinskog staža više godišnje).

Tako danas u prijevremenu starosnu mirovinu s penalizacijom žena može otići s navršenih 56 godina života i 31 godina radnog staža, a muškarac s navršenih 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža. Tek 2030. žene će imati iste uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu (s penalizacijom) kao i muškarci, tj. 60 godina života i 35 godina radnog staža.

Da bi od 1.1.2014. muškarci i žene ostvarili prijevremenu starosnu mirovinu bez penalizacije, trebaju imati 60 godina života i 41. godinu radnog staža. To znači šest godina radnog staža više od uvjeta s penalizacijom – za muškarce, a čak deset godina više – za žene. Riječ je o očitoj diskriminaciji žena, jer se u odnosu na postojeće uvjete, ženama propisuje daleko veći uvjet radnog staža (za četiri godine više!) nego ženama!

Člankom 35., stavak 1. se, dakle, ne poštuje prijelazno razdoblje izjednačavanja mirovinskih prava muškaraca i žena koje ukupno prema novom ZOMO-u traje do 2038. godine, iako bi se za žene trebala primjenjivati prijelazna tablica.

Prijevremeno umirovljeni bez prava na rad

Sindikat umirovljenika Hrvatske upozorava Ustavni sud da odredba članka 99. stavka 1. i 2. ZOMO-a uskraćuje korisnicima prijevremenih starosnih mirovina pravo na zapošljavanje do polovice radnog vremena bez obustavljanja isplate mirovine, čime se diskriminira upravo tu brojnu skupinu umirovljenika u odnosu na druge. Tom odredbom utvrđeno je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovina obustavlja.

Međutim, iznimno od stavka 1. ovog članka, mirovina se ne obustavlja:

- korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovog Zakona i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu

- korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovog Zakona i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu ovog Zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena

- korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvarene do stupanja na snagu ovog Zakona

- korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene prema ovom Zakonu

- korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljoprivredi prema propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima kojima je ovo pitanje uređeno na drugačiji način, odnosno izričito propisano da se ne obustavlja isplata mirovine

- korisniku koji ostvaruje drugi dohodak, odnosno obavlja drugu djelatnost (članak 17. ovog Zakona).

Radili najduže i uplaćivali najviše

Korisnici prijevremenih starosnih mirovina ovom su odredbom dovedeni u neravnopravan položaj jer njima, u slučaju zapošljavanja na do polovice radnog vremena, mora biti obustavljena mirovina, unatoč činjenici da su upravo oni, s obzirom da imaju najduži prosječni radni staž, i najduže izdvajali doprinose za mirovinsko osiguranje.

O tome najbolje svjedoče podaci o prosječnom radnom stažu u razdoblju od 1999. do 2013., u kojem je radni staž korisnika pune starosne mirovine u prosjeku iznosio 31,07 godina, obiteljske mirovine 27,1 godina, a invalidske mirovine 23,04 godine, dok je za korisnike prijevremene starosne mirovine iznosio najviše - 35,06 godina. U 2013. godini, prosječni radni staž starosne mirovine iznosio je 31,07 godina, invalidske mirovine 23,06 godine, a prijevremene starosne mirovine čak 37,03 godina.

Jedini duplo penalizirani

Unatoč najdužem prosječnom radnom stažu i trajanju uplate mirovinskih doprinosa, korisnici prijevremene starosne mirovine jedini među svim kategorijama umirovljenika podliježu tzv. penalizaciji zbog ranijeg odlaska u mirovinu, iako je do toga najčešće došlo ne zbog njihove volje, već zbog ekonomskih poteškoća poput stečaja, likvidacija ili sanacijskih postupaka. 

Prijevremeni umirovljenici su time stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale kategorije umirovljenika, iako su radili duže i uplaćivali više od tzv. punih umirovljenika, što je suprotno osnovnoj namjeri zakona da više mirovine i veća prava imaju oni umirovljenici koji su svojim uplatama više doprinijeli.

Svi jednaki pred zakonom?!

Time je, osim odredbe 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske – jednakost pred zakonom – povrijeđeno i načelo socijalne pravde, jedne od najviših vrednota našeg ustavnog poretka. Zakoni u RH moraju biti u suglasnosti s Ustavom – svi pod jednakim uvjetima moraju biti pred zakonom jednaki – a sporne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju dovode do nejednakosti i neravnopravnosti između pojedinih kategorija umirovljenika.

SUH je stoga od Ustavnog suda zatražio pokretanje postupka ocjene ustavnosti navedenih odredbi i na koncu – njihovo poništavanje. (Marina Tripović)