UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

ZAŠTO MIROVINE NE DOSTAVLJATE (I) POŠTOM

Halo, ministre Aladroviću!

 

     Bivši ministar mirovinskog sustava Mirando Mrsić bit će zapamćen i kao Superhik: oduzimao je siromašnima, da bi poklonio bogatima. Tako je svima umirovljenima nakon 1.1.2014. uki­nuo pravo na besplatnu dostavu mirovina poštom i preselio ih u zagrljaj banaka. U dogovoru s    Hrvatskom poštanskom bankom i Hrvatskim poštama je ipak uveo mogućnost dostave mirovine uz nakna­du od 10 kuna i jedan posto cjelokupne mirovine, što za prosječnu mirovinu od 2.525 kuna iznosi 35 kuna naknade.

     Brojne zahtjeve Sindikata umirovlje­nika da se omogući besplatna dostava mirovina poštom barem onima koji su invalidi, teže hodaju, žive u mjestima bez bankomata, pošte i banke udaljene su im desetak kilometara ili stanuju na visokim katovima bez lifta, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je naprosto igno­riralo. Valjda je obećanje dano bankama nemoguće povući i nakon promjene vlasti?!

Ni korona ne otapa ledena srca

     I onda je došla korona i zabranilo se čak i hodajućim umirovljenicima prošetavanje izvan doma i gomilanje u redovima pred bankama na dan isplate mirovina. Umirovljeničke udruge Sindikat i Matica su odmah uputile hitnu inicijativu Hrvatskom zavodu za miro­vinsko osiguranje za izvanrednu dostavu mirovina poštom onima koji to zatraže. I gle, eto odgovora novog ravnatelja Ivana Serdara u kojem predlaže da se umirovljeničke udruge same direktno obrate bankama i zamole ih da one organiziraju dostavu mirovina poštom. Parodija! Dečki su srca kruta.

     U doba korone usvaja se 18. svibnja 2020. Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe. Primjena kreće od 1.1.2021. No, u javnom savjetovanju o tom zakonu odbijeni su zahtjevi umirovljeničkih udruga da se omogući i besplatna dostava bijedne socijalne naknade od 800 kuna putem pošte. A zna se tko je „ciljana grupa" te naknade, većinom bakice sa sela, iz zabiti, s periferija. Ipak, ni koronavirus nije jači od banaka i ledenog srca institucija.

Pozatvarali200poštanskih ureda

     Jedina banka koja je u korona-doba uvela dosta­vu mirovina putem pošte bez naknade je Hrvatska poštanska banka, koja to jamči samo svojim klijen­tima. Interes je vrlo mali jer većina umirovljenika nije upoznata s takvom mogućnosti. Hrvatske pošte pak naglašavaju kako niti jedna druga banka nije pokazala interes za takav oblik suradnje.

     No, manje je poznato da su sa 30.3.2020. Hrvat­ske pošte privremeno (ili trajno?) zatvorile čak 189 poštanskih ureda diljem Hrvatske. Dakle, čak i oni koji bi se unatoč ukidanju velikog broja linija javnog

prijevoza nekako dovukli do pošte da podignu mi­rovinu, sada moraju prvo provjeriti da li ured uopće radi. U takvim uvjetima, kad je javni i međugradski prijevoz bitno smanjen, poštanski uredi pozatvarani, a banke baš briga da li netko podiže mirovine, do­ista pitanje vraćanja prava na mogućnost dostave mirovina poštom postaje životno pitanje.

Nova inicijativa - Stožeru

     Sindikat umirovljenika Hrvatske smatra da to ne treba ostaviti na volju bankama, već osigurati kao zakonsko pravo svim umirovljenicima, pa sto­ga ovih dana ponovno postavljaju isti zahtjev, u kojem već godinama imaju i veliku podršku Pučke pravobraniteljice. Svoju inicijativu za izvanrednu mjeru moguće besplatne dostave mirovina poštom sUh je uputio Stožeru civilne zaštite RH, te i na ruke resornog ministra Josipa Aladrovića. Halo, čujete li glas potrebitih?

     Eto jednog takvog glasa. Osamdesetšestogodišnja Puljanka više nije u stanju učiniti više od par koraka po kući. Bankovna kartica joj je istekla pa više nije mogla nekoga od susjeda ili rodbine zamoliti da joj podignu mirovinu na bankomatu. Zato je zamolila svoju nećakinju da nazove poslovnicu   OTP banke kako bi ih uputila u slučaj i zatražila da joj novu karticu pošalju poštom. I mirovinu bi rado primala poštom. Niti nakon dvadesetak poziva na kontakt telefonu nije bilo odgovora. Nećakinja je zamolila za pomoć novinare Glasa Istre i oni su se obratili banci e-mailom. Odgovor ih je šokirao: 86-godišnjoj baki su preporučili da im se obrati elektronskom poštom, ali da je najbolje da ipak dođe do banke. Bahatost banaka ostavlja bez daha.

Jasna A. Petrović