UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SOLIDARNI DODATAK ZBOG COVIDA-19

Kosovo može, a Hrvatska ne!

 

     Znajući koliko će velik biti financijski udar na umirovljeničku populaciju zbog krize uzrokovane pandemijom koronavirusa Sindikat umirovljenika (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) su 6. travnja 2020. uputili otvoreno pismo hrvatskoj Vladi sa zahtjevom da se za vrijeme trajanja pandemije isplaćuje solidarni dodatak na mirovine umirov­ljenicima.

     U zahtjevu se tražila isplata obrnuto proporcionalna visini mirovine, tako da oni s mirovinama nižima od 1.500 kuna

dobiju najviše, npr. 400 kuna solidarnog dodatka mjesečno, oni s dvije do tri ti­suće kuna mirovine 300 kuna, od tri do četiri tisuće 200 kuna, oni s mirovinom od četiri do pet tisuća kuna 100 kuna dodatka, dok bi se onima s mirovinama višima od 5.000 solidarni dodatak od 100 kuna isplaćivao samo ako je riječ o samcima. Naravno, uz mogućnost da se solidarni dodatak isplati jednokratno kao u nekim drugim zemljama.

     No, zahtjev krovnih umirovljeničkih udruga totalno je ignoriran, dapače ni­smo dobili nikakav odgovor od Vlade RH u kojima bi barem objasnili zašto ne žele ili ne mogu prihvatiti naš prijedlog. Hrvatska je tako svoje krizne mjere usmje­rila samo na pomoć ugroženim radnim mjestima, ne i umirovljenicima i starijim osobama, uz iznimku da su prihvatili da 50.000 umirovljenika bude izuzeto od plaćanja ovrha na šest mjeseci.

Primjer našeg susjedstva

     Zanimljivo je pogledati u hrvatsko susjedstvo i vidjeti kako su se zemlje iz našeg okruženja ponijele prema svojim starijima. Najsvjetliji primjer je Slovenija, u kojoj je prosječna mirovina oko 660 eura. Svi tamošnji umirovljenici koji pri­

maju mirovinu do 700 eura dobili su jednokratnu solidarnu naknadu u ras­ponu od 130 do 300 eura, ovisno o visini svoje mirovine. Oni koji imaju mirovinu do 500 eura dobili su jednokratno 300 eura, oni koji primaju od 501 do 600 eura dobili su 230 eura, a oni koji imaju između 601 i 700 eura dobili su 130 eura. Naknadu su dobili i umirovljenici samci čija primanja su veća od 700 eura.

     Srbija je pak svim punoljetnim gra­đanima pa tako i umirovljenicima ispla­tila 100 eura jednokratne pomoći, ali i dodatnih 35 eura isključivo umirovljenicima. Logika je bila da će taj novac svejedno zavr­šiti u potrošnji i da će pomoći ekonomiji da što lakše prebrodi krizu. Crna Gora je pak za svojih 11.900 umirovljenika koji pri­maju najnižu mirovinu izdvojila jednokratnu pomoć od 50 eura. Čak je i Kosovo odlučilo pomoći umirovljenicima te su svi oni koji primaju do 100 američkih dolara mirovine mjesečno u travnju, svibnju i lipnju dobili dodatak od 30 dolara. Od bivših

jugoslavenskih republika, uz Hrvatsku, pomoć umirovljenicima nisu isplatile ni Bosna i Hercegovina i Makedonija.

Jednokratne pomoći najčešće

     Italija je u jeku korona krize svim gra­đanima bez prihoda, pa tako i starijima koji ne primaju mirovinu isplatila 400 eura u bonovima kojima su mogli kupiti prehrambene namirnice. Mađarska je pak odlučila postupno uvesti isplatu 13. mirovine kroz četverogodišnje razdoblje. Tako će u siječnju 2021. umirovljenici­ma isplatiti dodatak od četvrtine iznosa mjesečne mirovine, sljedeće godine pak dodatak od polovice mirovine, 2023. go­dine dodatak od tri četvrtine mirovine, a od 2024. godine svi će umirovljenici primati 13. mirovinu u punom iznosu.

     Prema podacima Svjetske banke mnoge svjetske države odlučile su po­moći umirovljenicima i starijim osobama tijekom krize. Singapur je tako u trav­nju isplatio svim starijim od 21 godine 600 američkih dolara, zatim je u lipnju podijelio još između 300 i 600 dolara, ovisno o visini prihoda te dodatno bon od 100 dolara za sve osobe starije od 50 godina. Tako su starije osobe s naj­manjim prihodima od države do sada

dobile 1.300 dolara pomoći (oko 8.600 kuna). Nešto što hrvatski starci mogu samo sanjati.

     Japan je pak svakom punoljetnom građaninu isplatio jednokratnu naknadu od 930 dolara, a Sjedinjene američke države također svima punoljetnima su isplatili do 1.200 dolara jednokratne po­moći. Većina Amerikanaca, koji imaju godišnji prihod do 75 tisuća dolara, dobili su 1.200 dolara, dok su ostali dobivali manje iznose razmjerno svojim priho­dima. U Australiji su socijalno ugroženi umirovljenici u dva navrata dobili po 750 dolara.

Put solidarnosti oko svijeta

     Argentina je jednokratno umirov­ljenicima isplatila 40 dolara za sve one koji primaju najnižu mirovinu, a Ukrajina svima koji imaju do 185 dolara mirovi­ne dodatak od 35 dolara. Turska je pak povećala minimalnu mirovinu na 230 dolara.

     Mnoge zapadnoeuropske države nisu u svojim kriznim mjerama obuhvatile umirovljenike, no riječ je o državama koje imaju razvijene i stabilne socijalne sustave i u kojima su udjeli mirovina u plaćama preko 50 posto te zbog toga socijalne potpore nisu ni bile potrebne. Zbog toga se Hrvatska i njezin odnos prema umirovljenicima ne može gledati iz te perspektive, jer u Hrvatskoj je udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći najgori u Europi i iznosi samo 37,44 posto.

     Sramotno je i da visokorazvijene i manje razvijene zemlje od Hrvatske, a koje imaju udjele mirovina u plaćama preko 50 posto su svejedno odlučile pomoći svojim starijima. Stoga ovim putem još jednom pozivamo Vladu da joj proradi savjest i počne razmišljati o najugroženijim slojevima stanovništva.

     U Hrvatskoj je tako teret pomoći starijima i umirovljenicima pao na in- divbidualnu solidarnost te na općine i gradove i humanitarne organizacije poput Crvenog križa, no uglavnom je bila riječ o odgađanju plaćanja komunalne naknade na tri mjeseca i samoorgani- ziranju dostave lijekova i pomoći. Ono što je najgore je što su projekti kojima se pomaže starijima poput projekta „Zaželi" ili pomoći starijima u kući za vrijeme korone zamrli, što je još više ugrozilo stariju populaciju.

Igor Knežević