UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

Preko korone do beskućništva

 

     Kako teče korona kriza, a županijski domovi nemaju kapaciteta ili se na mjesto čeka i po deset godina, sve siromašniji umirovljenici prisiljeni potpisuju ugovore o uzdržavanju s privatnim domovima za starije, mijenjajući svoju skromnu imovinu za krevet i hranu. No, nažalost često budu prevareni, jer im se „uvaljuju" ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, ugovori koji su dosta slični ugovorima o doži­votnom uzdržavanju, međutim, kod ovih ugovora davatelj uzdržavanja stječe imovinu od primatelja uzdržavanja u tre­nutku sklapanja ugovora, a ne tek po njegovoj ili njezinoj smrti.

     Ovaj ugovor izaziva dosta polemike među pravnim stručnjacima koji smatraju da se ovaj ugovor sve više zlo­upotrebljava u praksi na štetu uzdržavanoga. Riječ je o sta­

rijim osobama koje zbog svoje naivnosti, nemoći i starosti potpisuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i na koncu budu prevareni i ostavljeni na ulici, jer, na primjer, nemaju kuda kad se privatni ili obiteljski dom zatvori.

     Sve to dovodi do toga da sve više starih i nemoćnih po­staju socijalni slučajevi. Sindikat umirovljenika Hrvatske, ali i Pučka pravobraniteljica nebrojeno su puta podnijeli prijed­loge za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali bez uspjeha.    Sindikat umirovljenika Hrvatske smatra da do uki­danja treba zaštitititi starije osobe od manipulacije, informi­rati ih i educirati o rizima potpisivanja takvog ugovora. te da se radi na njihovoj edukaciji i informiranju o tome koji rizici mogu biti nakon potpisivanja i sklapanja ugovora o dosmrt­nom uzdržavanju.