UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

RODNI JAZ U MIROVINAMA

Žensko ime jeftinog rada

 

     U sklopu EU projekta „Jednaka prava - jednake plaće - jed­nake mirovine”, kojeg je nositeljica Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, izdane su dvije publikacije koje su napisale članice partnerskih organizacija na projektu. Jednu publikaciju napisala je Jasna A. Petrović iz Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske (SUH) i to pod nazivom: Model kolektivnog ugovora - rodni aspekt kolektivnog pregovaranja, dok je autorica druge publikacije Anamarija Tkalčec iz Centra za edukaciju, savjeto­vanje i istraživanje (CESI), a čiji naziv je: Priručnik za edukacije o rodnom jazu u plaćama i mirovinama.

     Cilj CESI-jeve publikacije je prenošenje znanja, izrada alata i metodologije rada s različitim korisnicima i korisnicama na temu rodnih razlika u svijetu rada. Ova publikacija potiče i tran- sgeneracijski model učenja s ciljem razvoja stavova o jednakim mogućnostima i ravnopravnosti spolova u svijetu rada i procesima rada te pruža i teorijsko-informativni pregled problema rodnog jaza u plaćama i mirovinama, ali i praktični dio s vježbama ko­jima se edukatori i edukatorice mogu poslužiti u radu na temu ravnopravnosti spolova u svijetu rada i jednakopravnosti plaća i mirovina za žene i muškarce.

     Svaka tema, poput rodnih stereotipa, pitanja roda i spola, diskriminacije temeljem spola, obrazovanja, svijeta rada, mirovina i rodno osviještene politike je usko povezana s rodnim jazom u plaćama i mirovinama, te je obrađena u teorijskom dijelu kako bi edukatori i edukatorice imali pregled relevantnih informacija. U djelu se navodi i kako žene u državama članicama EU u prosjeku zarađuju 16,2 posto manje od muškaraca, a prema izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. godine u Hrvatskoj je taj jaz nešto manji te je iznosio 13,19 posto. Ipak, dok je trend u EU da se jaz smanjuje, u Hrvatskoj se od 2010. godine stalno povećava.

     U izvješću se također navodi da jaz u mirovinama u Hrvatskoj iznosi 21,6 posto, dok je Sindikat umirovljenika Hr­vatske analizama mirovinskih statistika utvrdio jaz od čak 24,9 posto, što je još puno niže nego prosjek u EU koji iznosi

ogromnih 38 posto (izvor: Gender gap in pensions in the EU — research note to the Latvian Presidency, EIGE, 2015.). Uzroci jaza u mirovinama i plaćama su tradicionalne rodne predrasude i stereotipi te diskriminacije po spolu koji smještaju žene na manje plaćene poslove i niže hijerarhijske pozicije, opterećujući žene kućanskim poslovima i brigom o obitelji, dok se rad koji obavljaju bilo u kućanstvu, bilo na poslu, često omalovažava i negira, objašnjava autorica publikacije.

Važnost kolektivnog pregovaranja

     U publikaciji, Model kolektivnog ugovora - rodni aspekt ko­lektivnog pregovaranja, Jasna A. Petrović iz SUH-a je objasnila važnost kolektivnog pregovaranja, jer ono smanjuje ukupnu nejednakost plaća među zaposlenima, odnosno pomaže u posti­zanju ravnopravnosti spolova u plaćama i mirovinama. Istaknuta

je važnost sindikata koji utječu na smanjivanje općih razlika, što na kraju posljedično utječe i na žene koje imaju niže plaće od muškaraca. Autorica navodi kako su sindikati i kolektivno pregovaranje glavni mehanizmi pomoću kojih se poduzimaju posebne akcije za suzbijanje razlike u plaćama među spolovima, bilo kroz politike za povećanje plaća u zanimanjima ili sektorima s dominantnom ženskom radnom snagom, za uspostavljanje više rodno osjetljivog ocjenjivanja poslova ili za provedbu akcijskih planova za smanjivanje jaza u plaćama među spolovima utvrđenih u kompaniji/ sektoru.

     U publikaciji se navode i međunarodne konvencije i ugovori koji su važni za ko­lektivno pregovaranje, a koji osiguravaju veću slobodu radnicima i radnicama, bolje poštivanje njihovih prava, izjednačavanje plaća po spolu, borbu protiv diskriminacije i sprječavanje nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu. Autorica se osvrnula i na hrvatski okvir protiv diskriminacije po spolu, pa tako navodi kako je nacionalna

politika za ravnopravnost spolova usvojena 1997. godine, nakon koje je uslijedio prvi Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003., dok je trenutno na snazi Zakon iz 2008. godine, kao i Izmjene i dopune iz 2017.

Žrtve prekarnog rada

     U publikaciji se iznose i analize kolektivnih ugovora s aspekta ravnopravnosti spolova i jednakopravnosti plaća, među kojima i analiza sadržaja 120 kolektivnih ugovora koju je provela Pra­vobraniteljica za ravnopravnost spolova 2009. godine, a koja je među ostalim pokazala kako je u velikom broju tih ugovora zamijećeno isticanje pojedinih zanimanja u ženskom rodu, npr. čistačica, tajnica, njegovateljica, a samo rijetki ugovori navode obveze jednakosti plaća žena i muškaraca.

     Autorica je detaljno objasnila i što je sve potrebno za kolektivno pregovaranje, uz naglasak da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povolj­niji od onih određenih Zakonom o radu (ZOR) ili nekim drugim zakonom, odnosno, uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih ZOR-om samo ako je to izričito propisano tim ili drugim zakonom. Istaknuta je i problematika rada na crno, čiji udjel u BDP-u iznosi najmanje 28 posto, kao i podatka da ugovor na određeno ima svaki četvrti radnik u Hrvatskoj te čak 90 posto novozaposlenih, od čega su velika većina žene. Ugovori na određeno za sobom vuku nesigurnost radnog mjesta, niže plaće i lošije uvjete rada.

     Navode se i preporuke u području rada i zapošljavanja koje je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova objavila u Izvješću o radu za 2019. godinu. Istaknuti su i pozitivni primjeri kolektivnih ugovora tvrtki iz nekih europskih zemalja koje su omogućile svojim zaposlenima da imaju beneficije u slučaju skrbi za bole­snu djecu, unuke ili starije članove obitelji. Za kraj je naglašena i važnost edukacija članova sindikalnih pregovaračkih odbora i pregovarača, ženskih odbora/ureda, edukatora i sindikalnih rukovoditelja i organizatora kako bi se naučili prepoznavati dis­kriminacijske odredbe i politike kakve sada postoje u praksi ili čak i u kolektivnim ugovorima.