UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

RODNI JAZ U MIROVINAMA

Žensko ime jeftinog rada

 

     U sklopu EU projekta „Jednaka prava - jednake plaće - jed­nake mirovine”, kojeg je nositeljica Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, izdane su dvije publikacije koje su napisale članice partnerskih organizacija na projektu. Jednu publikaciju napisala je Jasna A. Petrović iz Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske (SUH) i to pod nazivom: Model kolektivnog ugovora - rodni aspekt kolektivnog pregovaranja, dok je autorica druge publikacije Anamarija Tkalčec iz Centra za edukaciju, savjeto­vanje i istraživanje (CESI), a čiji naziv je: Priručnik za edukacije o rodnom jazu u plaćama i mirovinama.

     Cilj CESI-jeve publikacije je prenošenje znanja, izrada alata i metodologije rada s različitim korisnicima i korisnicama na temu rodnih razlika u svijetu rada. Ova publikacija potiče i tran- sgeneracijski model učenja s ciljem razvoja stavova o jednakim mogućnostima i ravnopravnosti spolova u svijetu rada i procesima rada te pruža i teorijsko-informativni pregled problema rodnog jaza u plaćama i mirovinama, ali i praktični dio s vježbama ko­jima se edukatori i edukatorice mogu poslužiti u radu na temu ravnopravnosti spolova u svijetu rada i jednakopravnosti plaća i mirovina za žene i muškarce.

     Svaka tema, poput rodnih stereotipa, pitanja roda i spola, diskriminacije temeljem spola, obrazovanja, svijeta rada, mirovina i rodno osviještene politike je usko povezana s rodnim jazom u plaćama i mirovinama, te je obrađena u teorijskom dijelu kako bi edukatori i edukatorice imali pregled relevantnih informacija. U djelu se navodi i kako žene u državama članicama EU u prosjeku zarađuju 16,2 posto manje od muškaraca, a prema izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. godine u Hrvatskoj je taj jaz nešto manji te je iznosio 13,19 posto. Ipak, dok je trend u EU da se jaz smanjuje, u Hrvatskoj se od 2010. godine stalno povećava.

     U izvješću se također navodi da jaz u mirovinama u Hrvatskoj iznosi 21,6 posto, dok je Sindikat umirovljenika Hr­vatske analizama mirovinskih statistika utvrdio jaz od čak 24,9 posto, što je još puno niže nego prosjek u EU koji iznosi

ogromnih 38 posto (izvor: Gender gap in pensions in the EU — research note to the Latvian Presidency, EIGE, 2015.). Uzroci jaza u mirovinama i plaćama su tradicionalne rodne predrasude i stereotipi te diskriminacije po spolu koji smještaju žene na manje plaćene poslove i niže hijerarhijske pozicije, opterećujući žene kućanskim poslovima i brigom o obitelji, dok se rad koji obavljaju bilo u kućanstvu, bilo na poslu, često omalovažava i negira, objašnjava autorica publikacije.

Važnost kolektivnog pregovaranja

     U publikaciji, Model kolektivnog ugovora - rodni aspekt ko­lektivnog pregovaranja, Jasna A. Petrović iz SUH-a je objasnila važnost kolektivnog pregovaranja, jer ono smanjuje ukupnu nejednakost plaća među zaposlenima, odnosno pomaže u posti­zanju ravnopravnosti spolova u plaćama i mirovinama. Istaknuta

je važnost sindikata koji utječu na smanjivanje općih razlika, što na kraju posljedično utječe i na žene koje imaju niže plaće od muškaraca. Autorica navodi kako su sindikati i kolektivno pregovaranje glavni mehanizmi pomoću kojih se poduzimaju posebne akcije za suzbijanje razlike u plaćama među spolovima, bilo kroz politike za povećanje plaća u zanimanjima ili sektorima s dominantnom ženskom radnom snagom, za uspostavljanje više rodno osjetljivog ocjenjivanja poslova ili za provedbu akcijskih planova za smanjivanje jaza u plaćama među spolovima utvrđenih u kompaniji/ sektoru.

     U publikaciji se navode i međunarodne konvencije i ugovori koji su važni za ko­lektivno pregovaranje, a koji osiguravaju veću slobodu radnicima i radnicama, bolje poštivanje njihovih prava, izjednačavanje plaća po spolu, borbu protiv diskriminacije i sprječavanje nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu. Autorica se osvrnula i na hrvatski okvir protiv diskriminacije po spolu, pa tako navodi kako je nacionalna

politika za ravnopravnost spolova usvojena 1997. godine, nakon koje je uslijedio prvi Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003., dok je trenutno na snazi Zakon iz 2008. godine, kao i Izmjene i dopune iz 2017.

Žrtve prekarnog rada

     U publikaciji se iznose i analize kolektivnih ugovora s aspekta ravnopravnosti spolova i jednakopravnosti plaća, među kojima i analiza sadržaja 120 kolektivnih ugovora koju je provela Pra­vobraniteljica za ravnopravnost spolova 2009. godine, a koja je među ostalim pokazala kako je u velikom broju tih ugovora zamijećeno isticanje pojedinih zanimanja u ženskom rodu, npr. čistačica, tajnica, njegovateljica, a samo rijetki ugovori navode obveze jednakosti plaća žena i muškaraca.

     Autorica je detaljno objasnila i što je sve potrebno za kolektivno pregovaranje, uz naglasak da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povolj­niji od onih određenih Zakonom o radu (ZOR) ili nekim drugim zakonom, odnosno, uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih ZOR-om samo ako je to izričito propisano tim ili drugim zakonom. Istaknuta je i problematika rada na crno, čiji udjel u BDP-u iznosi najmanje 28 posto, kao i podatka da ugovor na određeno ima svaki četvrti radnik u Hrvatskoj te čak 90 posto novozaposlenih, od čega su velika većina žene. Ugovori na određeno za sobom vuku nesigurnost radnog mjesta, niže plaće i lošije uvjete rada.

     Navode se i preporuke u području rada i zapošljavanja koje je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova objavila u Izvješću o radu za 2019. godinu. Istaknuti su i pozitivni primjeri kolektivnih ugovora tvrtki iz nekih europskih zemalja koje su omogućile svojim zaposlenima da imaju beneficije u slučaju skrbi za bole­snu djecu, unuke ili starije članove obitelji. Za kraj je naglašena i važnost edukacija članova sindikalnih pregovaračkih odbora i pregovarača, ženskih odbora/ureda, edukatora i sindikalnih rukovoditelja i organizatora kako bi se naučili prepoznavati dis­kriminacijske odredbe i politike kakve sada postoje u praksi ili čak i u kolektivnim ugovorima.