UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SKANDALOZNO ZAKIDANJE UMIROVLJENIKA

Bez prava na istinu

 

     Oko posljednjeg usklađivanja mirovina izbio je pravi skandal. Naime, član Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe Željko Šemper je objavio svoje računice predviđajući kako će drugo ovogodišnje usklađivanje iznositi čak tri posto. Na opću radost umirovljenika!

I onda je je iz HZMO-a došla najava kako će drugo godišnje usklađivanje mirovina iznositi samo 1,41 posto. Nakon toga su članovi Upravnog vijeća HZMO-a dobili poziv na elektronsku sjednicu za 28. kolovoza, i to bez suvislog obrazloženja koje prilažu prijedlogu povećanja AVM.

      Na zahtjev umirovljeničkih udruga i javnosti Državni zavod za statistiku je u priopćenju od 20. kolovoza 2020. godine objavio kako je bruto plaća za drugo polugodište 2019. godine iznosila 8.992 kune, no problem je što su u svom priopćenju još u veljači ove godine naveli da je ta plaća iznosila 8.796 kuna. K tome, da je doista iznosila 8.992 kune, tada je rast mirovina u prvom ovogodišnjem usklađivanju umjesto 0,7 posto trebao iznositi 2,25 posto.

Socijalna neosjetljivost DZS

     Do promjene je navodno došlo jer je Državni zavod za statistiku u ožujku promijenio metodologiju izračuna bruto plaća, prema smjernicama Eurostata. O tome statističari nisu na vrijeme informirali ni HZMO, niti javnost, što je stvorilo ozbiljne tektonske poremećaje. Naime, da do promjene metodologije nije došlo, umirovljenici bi u drugom ovogodišnjem izračunu dobili oko tri posto povećanja mirovina, a ne samo 1,41 posto. I DZS i HZMO su pokazali potpunu socijalnu neosjetljivost i neodgovornost spram umirovljeničkog korpusa, do te mjere da nisu smatrali potrebnim o svemu detaljno informirati čak niti članove Upravnog vijeća HZMO-a, koji formalno donose odluke o usklađivanju mirovina dva puta godišnje.

     Stoga su 25. kolovoza Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika zatražili od predsjednice Upravnog vijeća HZMO-a Melite Čičak da se hitno sazove redovna, neelektron- ska sjednica Upravnog vijeća HZMO-a ili u najkraćem roku dostavi široko obrazloženje Državnog zavoda za statistiku, kao i prijedlog rješenja nadoknade zakinutim umirovljenicima, odnosno isplate razlike, ako se takva utvrdi. SUH i MUH su apelirali i na članove Upravnog vijeća da ne daju svoj glas ovako utvrđenoj indeksaciji, k tome bez obrazloženja, a na štetu ionako siromašnih umirovljenika.

     Na posljetku su iz HZMO-a osobnim telefonskim pozivima uvjeravali članove Upravnog vijeća da glasaju ZA povećanje mirovina za samo 1,41 posto, a, koliko je poznato, samo četiri umirovljenička i sindikalna glasa su ostali protiv odnosno suzdržani. Drugi su se pokazali kao tradicionalni glasači koji uvijek podrže predlagatelja, koji osim papira i brojki ne vide čovjeka! Treba li nam uopće takvo tijelo?

Retroaktivno manje mirovine?

     U stvarnosti je došlo do retroaktivne promjene prosječne bruto plaće, a da se nije izvršilo detaljnu analizu treba li onda retroaktivno korigirati prvo usklađivanje u ovoj godini, koje je obračunato prema staroj metodologiji iznosilo samo 0,7 posto?

Postavlja se pitanje zašto nije DZS još 1. siječnja ove go­dine na vrijeme obrazložio promjene u metodologiji, već se to nervozno objavilo tek na reakciju javnosti? Da li se novim izračunom oštetilo umirovljenike, ako ne u drugom, onda u prvom usklađivanju ove godine, koje je, navodno, umjesto 0,7 posto trebalo iznositi više od dva posto povišice?

     Pitanje je i zašto se tako važne sjednice Upravnog vije­ća HZMO-a održavaju samo elektronskim putem, i to čak četiri dana nakon što je usklađivanje pripremljeno unutar mirovinskog sustava? Time se pokazuje kako je riječ o čistom formalnog glasovanju, kojim se ne može utjecati na promjenu predloženog.

U ovoj skandaloznoj priči, najveći teret propusta nosi Dr­žavni zavod za statistiku, koji uporno tvrdi da bi, da nije došlo do metodoloških izmjena, „trend rasta prosječnih mjesečnih bruto i neto plaća u 1. polugodištu 2020. godine u odnosu na 2. polugodište 2019. bio približno jednak pa gotovo i raz­mjerno manji". Sramotno! Čak ni tu nemamo pravo na punu i točnu informaciju, već na nešto približno i okvirno.

     Ono što je neupitno jest kako su HZMO i DZS izgubili povjerenje javnosti, te da je postupak drugog ovogodišnjeg usklađivanja mirovina proveden netransparentno. Na žalost, teško da će se išta promijeniti, osim što su umirovljeničke udruge SUH i MUH uspjele takvim spornim procesima dati „pravo ime". I što se još jednom iskazalo koliko malo Hrvatska voli svoje stare.

Jasna A. Petrović