UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

RAD UMIROVLJENIKA

Do kada nepravde?

 

     Krajem 2016. godine u Hrvatskoj je radilo oko 2.600 umi­rovljenika, a krajem 2017. njih oko 3.500. Brojka se kra­jem 2018. godine popela na 4.600, a ondaje uslijedila nova mirovinska reforma prema kojoj su od 1. siječnja 2019. godine, uz starosne i prijevremeni umirovljenici dobili mo­gućnost rada do polovice radnog vremena. Tadašnji ministar Pavić predvidio je kako će nove mjere u samo godinu dana dovesti do brojke od oko 20.000 zaposlenih umirovljenika.

     Do skoka broja zaposlenih umirovljenika je došlo, ali ne kolikoje Pavić predvidio. Takoje krajem siječnja 2020. bilo zaposleno njih 12.037, a u veljači je taj broj narastao na re­kordnih 12.524, da bi pojavom korone taj broj osjetno opao. Sljedeći mjesec, u ožujku ih je bilo zaposleno 11.904, dakle 600 umirovljenika je ostalo bez posla. Sindikat umirovljenika je zato u travnju zatražio od Ministarstva rada da omogući i zaposlenim umirovljenicima pravo na potporu u vrijeme ko-

rone, kako bi se očuvala njihova radna mjesta, no to se nije dogodilo.

     Unatoč tomu, u travnjuje broj zaposlenih umirovljenika ipak se malo oporavio i dosegao 12.010, da bi u svibnju taj broj narastao na 12.344 i približio se brojci od prije pande- mije. Udjel zaposlenih umirovljenika u cijeloj populaciji umi­rovljenika je malo veći od jedan posto. Taj bi broj bio i veći kada bi se pravo na rad omogućilo i korisnicima obiteljskih mirovina, kao najsiromašnijoj skupini umirovljenika. Neprav­da je napravljena i korisnicima najnižih mirovina, kojima se u slučaju zaposlenja usteže zakonski utvrđena najniža mirovina te se priznaje samo mirovina određena prema stažu i plaći. Umirovljeničke udruge te Pučka pravobraniteljica već dvije godine traže da se to izmijeni, ali ne nailaze na razumijevanje.

S druge strane, umirovljeni vojnici i policajci imaju dodat­no proširena prava na rad, jer mogu birati hoće li raditi na pola radnog vremena uz isplatu cijele mirovine ili pak na cijelo rad­no vrijeme uz isplatu pola mirovine. Što reći, nego da je riječ o dvostrukim standardima i nepravdi prema primateljima obi­teljske i najniže mirovine. Do kada?