UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

UMIRANJE U DOMOVIMA

Tužbe zbog smrti najmilijih?

 

     Obitelji žrtava covida-19 iz Ber- gama, grada koji se nalazi u sjevernom dijelu Italije naj- pogođenijem koronavirusom, sredi­nom lipnja poduzeli su pravne korake kako bi dobili pravdu i zadovoljštinu za svoje umrle. Riječ je o prvoj akciji te vrste u Italiji, gdje je dosad pande- mija odnijela gotovo 35 tisuća života. Nezadovoljni članovi obitelji prvo su osnovali Facebook grupu koja ima 60 tisuća članova, a nakon toga i udru­gu pod nazivom “Noi Denunceremo” (“Tužit ćemo”).

     I to su upravo učinili, podignuli su 50 pojedinačnih prijava tužiteljstvu u Bergamu u kojima navode što su sve oni i njihovi preminuli članovi obitelji doživjeli, od nedostatka informacija do nedovoljne ili zakašnjele njege. Na toj brojci se neće stati, već se najavlju­je i najmanje još 150 prijava.

Split i Koprivnica, ali ne i Zagreb

     Što se tiče situacije u Hrvatskoj, za­sad se u javnosti nije pojavila nijedna informacija da je itko od obitelji žrta­va pokrenuo tužbu za odgovornost zbog smrti svojih voljenih od korona- virusa. Tu ponajprije mislimo na čla­nove obitelji preminulih iz doma za starije u Koprivnici (12 mrtvih) i Splitu (18 mrtvih), jer oni definitivno mogu podnijeti tužbe jer se širenje virusa u ta dva doma mogao spriječiti.

     U koprivničkom domu zarazu u dom donio je kuhar. Iako je tjedan dana prije potvrde bolesti završio na bolovanju sa simptomima zaraze, nitko njegovo stanje nije povezao s Covidom-19 pa se zaraza dalje širila među korisnicima. Još gora situacija dogodila se u splitskom domu za sta­rije. Tamo je 15 korisnika imalo simp­tome bolesti poput povišene tempe­rature, ali se čekalo čak deset dana na reakciju nadležnih i epidemiologa.

Nitko nije kriv?!

     Nitko nije posumnjao na koronu ci­jelo to vrijeme, a da stvar bude gora šire­nju zaraze pogodovalo je i nepoštivanje

propisa o dozvoljenom broju kreveta u

sobama, pa je tako preveliki broj osoba bio u nedovoljnom razmaku. Sindikat umirovljenika stoga je Općinskom držav­nom odvjetništvu u Splitu kazneno pri­javio ravnatelja split­skog doma Ivana Škaričića, kojeg sma­tramo odgovornim za ovu tragediju, jer da se reagiralo deset dana ranije spasio bi se dio korisnika od obolijevanja i sma­njio broj ljudskih žr­tava.

     No, inspekcije Ministarstva zdrav­stva i Ministarstva demografije, nakon jednoipolmjesečnog odugovlačenja, sredinom lipnja konačno su objavile objedinjeno izvješće svojih inspekci­ja, u kojem navode da nitko nije kriv za tragediju. Time je dakako maknuta sva odgovornost ravnatelja, ali i samih vladajućih koji su nekompetentnog ravnatelja Škaričića, inače diplomi­ranog arheologa, stavili na to mjesto samo zbog toga što je član vladajuće stranke. Svi oni članovi obitelji koji, i ako se odluče tužiti i tražiti odštetu od državnih tijela odgovornih za domove, nažalost, upravo će zbog izvješća inspekcija teško imati uspjeha u sud­skim postupcima.

Igor Knežević