UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

RAK NA POKLON        

Smrtonosno pasivno pušenje

 

     Rezultati najnovijih ispitivanja ukazuju da je pasivno pušenje štetnije nego što je itko mogao zamisliti. Analizom 24 istraživačka projekta u osam zemalja znanstvenici su ustanovili da pasivno pušenje cigareta spada u prvu grupu karcinogena - tvari koja nedvojbeno uzrokuje rak. Tisuće nepušača umire od raka pluća svake godine i još mnogi drugi (dobar dio njih su djeca) pate od bolesti, koje većina od nas ne bi nikad povezala s pu­šenjem.

     Rezultati istraživanja udisanja cigaretnog dima iz okoline pokazuju njegovu povezanost sa srčanim obo­ljenjima, rakom grlića maternice i rakom sinusa. To nije mali problem. Svakog dana milijuni ljudi zapale cigarete unutar ureda, trgovina, tvornica, škola, domova, pa čak i u bolnicama, prisiljavajući druge u tim istim prostorijama da udišu njihov dim.

     Dim duhana sadrži nevidljive čestice. Te smrtonosne čestice sadrže najmanje 4.000 kemijskih spojeva, od kojih su 43 poznati karcinogeni. Nepušači udišu dvije različite vrste dima pušača. Prvi je onaj koji dolazi iz pluća, a drugi je onaj koji se stvara od izgarajućeg vrha cigarete. Taj se dim smatra opasnijim za pušače od onog prvog. On se stvara tokom čitavog vremena dok je cigareta upaljena, a osim toga njegovi toksični sastojci ostaju u prostoriji gdje se pušilo još satima. Jedni od otrovnih agensa koji se nalaze u tom dimu su     ugljični monoksid (plin koji se nalazi u ispuhu automobila i kojeg ljudi upotrebljavaju za samoubojstvo) te nikotin - smrtonosni insekticid itd.

      Svi mi nepušači udišemo cigaretni dim, dakle i niko­tin, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. Svaki pušač u našoj blizini trebao bi nas učtivo zapitati: “Imate li što protiv ako bih zapalio?". Temeljeno na najnovijim istraži­vanjima, primjerenije bi moglo biti pitanje: “Imate li što protiv da vam dam rak?". Ventilacijski sustavi u najrazličitijim javnim mjestima, bolnicama, uredima, školama itd., mogu odnijeti štetne čestice iz cigaretnog dima daleko od mjesta izvora, čak do prostora gdje nitko ne puši.

     Koliko god bilo teško za odrasle da se zaštite od ciga­retnog dima iz okoline, za djecu je to gotovo nemoguće. Milijuni djece mlađe od pet godina žive u stanovima s barem jednim pušačem, gdje udišu dim većim dijelom dana. Njihov nezreli dišni i imunološki sustav nije sposo­ban obraniti se od štetnih plinova.     Posljedice toga mogu biti bronhitis, upala pluća, upala grkljana, infekcije sred­njeg uha, kronični kašalj i astma. Osim toga, takva djeca imaju više nego dvostruku vjerojatnost da će oboljeti od raka pluća u odrasloj dobi, nego ona djeca koja žive u sredini bez cigaretnog dima.

     Što se tiče utjecaja na pušače, puno se može učiniti i osobnim angažmanom. Ako sjedite uz nekoga tko puši, uljudno ga zamolite da prestane pušiti, jer se od dima cigarete osjećate loše. Pristojan pušač obično ugasi ciga­retu. To ohrabruje i druge nepušače da postupe na isti način.

dr. Ivo Belan