UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

„UMREŽAVANJE PRAVDE"

ZAGREB: Održana prva radionica

 

     U prostorijama središnjice SUH-a 3. lipnja održana je prva od četiri radionice u okviru projekta „Umrežavanje pravde za starije osobe" koju su pravni savjetnici Sindikata umirovljenika Hrvatske održali u suradnji s Ministarstvom za demografi­ju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Tema radionice bili su ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, koju su izložili pravnici Anto Kuprešak i Sunčica Polovina Jurca.

     Tridesetak okupljenih tako je na početku radionice odmah upozoreno da ugovori o uzdržavanju budu njihova zadnja opcija, odnosno da prvo ispitaju sve druge sigurnije oblike organiziranja vlastite starosti. Prije nego što se na bilo što obvežu ili potpišu bilo koji ugovor, sudionicima je poručeno da se dobro informiraju o mogućim po­sljedicama tog pravnog posla.      U Hrvatskoj se razvila prava industrija lešinarstva, te ugovore o dosmrtnom i doživotnom uz­državanju osim obitelji i susjeda, nude i pojedinci povezani sa zdravstvenim, soci­jalnim i pravnim sektorom, kao i domovi umirovljenika i udomitelji.

     Kuprešak je napomenuo kako SUH pre­poručuje da se nikad ne potpisuje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer imovina odmah po potpisivanju postaje vlasništvo uzdr- žavatelja, dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju uzdržavatelj stječe imovinu u trenutku smrti uzdržavane osobe. Nažalost, tek sedam posto starijih prepoznaje razliku između ta dva tipa ugovora.

     Okupljenima je Jurca prezentirala i če­tiri slučaja u kojima su potpisnici ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju prevareni i ostali bez imovine. Zbog toga se SUH već godinama zalaže za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i za detaljnije uređenje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kuprešak je objasnio i kako postoji bolja alternativa ovim ugovorima, a to je ugovor o kupoprodaji i darovanju, gdje se može ugraditi odredba o pravu doživotnog uživanja i plodouživanja na cijeloj nekretnini ili jednom dijelu nekretnine.

      Jednu sudionicu radionice zanimalo je može li sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ako je suvlasnica kuće u jednoj trećini dijela. Odgovoreno joj je da može, ako se davatelj uzdržavanja složi da će pri­hvatiti trećinu dijela kuće, a uz to ostali suvlasnici moraju dati suglasnost. Na kraju je svima okupljenima poručeno da potraže stručnu pravnu pomoć prije raspolaganja imovinom, ako su u mogućnosti da anga­žiraju odvjetnika, a ako su lošijeg imovnog stanja da potraže besplatnu pravnu pomoć.

I.K.