UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: Hoće li u domove umirovljenika samo siromašni?

„Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna.“ – kaže Višnja Fortuna.

Nakon članka objavljenog u prošlom broju Glasila SUH-a, ali i drugih medija, o uvođenju tržišnih cijena za smještaj u domove u vlasništvu gradova i županija od 2015. godine, koje bi bile prema nekim procjenama između 6.000 i 7.000 kuna (pa do 11.000 u nekim ekstremnim slučajevima), počela je zvonjava telefona i upiti sadašnjih korisnika, ali i onih koji su već predali molbe i koji čekaju smještaj.

Sadašnji korisnici uspaničeno pitaju otkuda će platiti razliku između mirovine i cijene smještaja, jer je Iva Prpić, pomoćnica ministrice najavila kako će se „doplaćivati razlika samo onima koji nemaju toliko i kojima briga i skrb treba 24 sata”. U panici su, dakle, oni kojima nije potrebna briga i skrb 24 sata, a kojih je 60 -70 posto u županijskim domovima. Većina njih sada je na granici mogućnosti podmirenja smještaja vlastitom mirovinom, a po novim cijenama bi će to rijetki smrtnici. Kako je novim Zakonom o socijalnoj skrbi predviđeno da su djeca, pa čak i unuci, dužni skrbiti o svojim roditeljima, panika će uskoro poprimiti i veće razmjere, jer većina djece sadašnjih umirovljenika nije u mogućnosti brinuti se za svoje. Mnogi nemaju dovoljno za vlastitu obitelj, jer ne rade, plaće su male, neredovite...

Zakon o socijalnoj skrbi od 1. siječnja ove godine propisuje da su domovi dužni u roku od godinu dana pribaviti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga. To znači da će morati primijeniti nove cijene. Odgovor na ova pitanja pokušala sam potražiti u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Pročelnica Ureda mr.sc. Višnja Fortuna je rekla kako još nisu ništa zaključili i da će, nakon što Ministarstvo socijalne politike i mladih pripremi metodologiju za izračun cijene i pokrene reviziju, te nakon analize korisnika i njihovih mogućnosti plaćanja novih cijena, donijeti potrebne odluke.

- Sigurna sam da će se svaki slučaj rješavati individualno, jer grad Zagreb je i do sada bio najsocijalniji grad prema svojim umirovljenicima, što pokazuje i dugi popis prava i pogodnosti koje uživaju naši umirovljenici. Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna, jer bilo bi najgore rješenje prisiliti starije osobe da ponovno mijenjaju okolinu i način života.” - zaključuje Višnja Fortuna.

Vjerujemo joj kad je riječ o Zagrebu, jer je svojim dugogodišnjim radom u Gradskom uredu i odnosom prema umirovljenicima dokazala svoju ustrajnost i socijalnu osjetljivost u borbi za prava vulnerabilnih skupina građana.

Ipak smo zabrinuti, jer Zagreb nije Hrvatska. Kako će probleme riješiti drugi? Bojimo se rušenja dostojanstva najsiromašnijih, njihove stigmatizacije, ali i eventualne kategorizacije domova i njihove getoizacije. Bojimo se za one koji bi mogli završiti u siromaštvu i socijalnoj isključenosti, ako njihovi potomci neće moći snositi teret (pre)skupih ekonomskih cijena domova.

(Biserka Budigam, predsjednica Povjereništva SUH-a Grada Zagreba)