UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Oaza dobročinstva i plemenitog srca

 

     Pandemija koronavirusa i potres u Zagrebu preplašili su mnoge gra­đane, no neki su doživjeli i ošteće­nja svojih objekata, a starije osobe su zbog ograničenosti kretanja ostajale kod kuće i često ovisile o tuđoj pomoći. Baš su potres i pandemija natjerali vla­snika zagrebačkog restorana Oaza da najpotrebitijim građanima počne do­stavljati ukusnu zdravu hranu - naravno besplatno.

     „Ako nas je nečemu naučila ova situ­acija, to je onda važnost društvene od­govornosti. Vođeni time, htjeli smo po­duzeti nešto dobro za našu zajednicu, pa smo pokrenuli crowdfunding kam­panju Food for Life kojom smo podijelili preko 4.000 obroka najpotrebitijim Za­grepčanima', kazao je vlasnik restorana OaZa Joyful Kitchen, Filip Brničević.

     Trošak obroka u prvih 14 dana po­krio je sam restoran, dok su za ostale dane namaknuli novac putem spome­nute kampanje. U početku, prvih mje­sec i pol dana dok je restoran zbog pan­demije bio zatvoren, dnevno su kuhali i dostavljali 100 obroka. Popuštanjem kriznih mjera, kao i otvaranjem resto­rana sredinom svibnja, broj obroka koji dostavljaju pao je na 50.

     Iako je prvotni plan bio zaključiti do­stavu besplatne hrane do kraja svibnja, ostalo je još nešto novca od kampanje pa će 10 najpotrebitijih i tijekom lipnja dobivati besplatnu hranu na svoju adre­su. Očekivano, većina potrebitih bile su starije osobe, koji su svaki dan uz obrok dobivali i motivacijske poruke koje su im izmamile još veći osmijeh na lice.