UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POZDRAV IZ PROŠLOG STOLJEĆA

Većina domova bez besplatnog interneta

 

     Pandemija koronavirusa, osim zdrav­stvenih problema, starijim osobama donijela je i brojne psihološke iza­zove. Posebno teško bilo je korisnicima domova za starije i nemoćne osobe koji su bili odvojeni od svojih obitelji, rodbine i prijatelja koji ih nisu mogli posjećivati zbog strogih mjera izolacije. Samoću, tugu i usamljenost osjetili su mnogi korisnici pa tako i Z.P. i njegova žena, oboje korisnici jednog doma za sta­rije u Zagrebu.

     Naime, žena je bila smještena u sta­ci

osigurali besplatnu internet vezu svim svojim korisnicima te još žive u prošlom stoljeću.

SUH poslao anketu

Svjesni problema izolacije starijih osoba u domovima tijekom pandemije, Sindikat umirovljenika Hrvatske je svim domovima po Hrvatskoj poslao anketu u kojima ih se pitalo jesu li svojim korisnicima osigurali besplatan pristup internetu za mobitele, laptope i slične uređaje.

     Nažalost, nemalo su nas iznenadili od­govori većine domova, u kojima je pisalo da nemaju mogućnost besplatnog inter­neta, što su uglavnom pravdali dodatnim troškovima za koje nemaju prihoda. Ipak, navest ćemo i neke svijetle primjere, do­move koji su se prilagodili krizi i omogućili korisnicima da ipak lakše komuniciraju sa svojim voljenima.

     Tako je Dom za starije osobe Ksaver u Zagrebu, pridržavajući se uputa za sprje­čavanje i suzbijanje epidemije, osigurao nastavak rada informatičke radionice, koja je započela s radom još prije 18 mjeseci. U odgovoru na naš upit se navodi i da kori­snici koji imaju vlastita računala u svojim sobama također imaju dostupan internet, no ne navodi se je li riječ o besplatnom internetu putem Wi-Fi-ja i da li se mogu i drugi uređaji spajati na mrežu.

     U Domu za starije osobe Trnje u Za­grebu na tri mjesta, u knjižnici i čitaoni­ci, gerontološkom centru i kino dvorani, korisnicima je dostupan Wi-Fi i mogu ga besplatno koristiti, a za vrijeme korona krize uvedena je i mogućnost video poziva.

Zapeli u prošlom stoljeću

     U Domu za starije osobe Sveti Josip Zagreb zbog lakšeg snalaženja s tehno­logijama korisnicima pomaže medicinsko osoblje i socijalne rad­nice. U tom domu je u zajedničkom prostoru osigurano računalo s pristupom internetu, kao i besplatna Wi-Fi veza za sve korisnike. Internet podaci za pri­javu nalaze se na ulazu u dom te su dostupni svakom korisniku.

     Dom Maksimir u nekim dijelovima zgrade ima osiguran besplatni Internet, no nažalost ne i u svom gerontološkom centru.

     Prema posljednjim istraživanjima oko 30 posto starijih osoba je informatički pismeno, dovoljno barem da se služe pametnim telefonima. No, iako smo u 21. stoljeću, nevjerojatno je da je internet po domovima u Hrvatskoj tako slabo raširen i krajnje je vrijeme da se nešto pokrene po tom pitanju.

     Svijetla točka je i Dom za starije i ne­moćne osobe u Osijeku, koji je još prije godinu i pol, uz pomoć grada i županije uveo bežični internet, koji je dostupan u svim objektima pa tako i u svim sobama. Nažalost, taj dom je iznimka, a ne pravilo.

Igor Knežević