UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

POMOĆ UGROŽENIMA

Produžite obustavu ovrha umirovljenicima!

 

     Zbog posebnih okolnosti uzroko­vanih pandemijom koronavirusa Sabor je 30. travnja 2020. godine jednoglasno sa 123 glasa „za" donio Za­kon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima kojima se za vrijeme trajanja posebnih okolnosti na tri mjeseca odgađaju ovrhe na plaće i mirovine.

     Zakon je stupio na snagu 1. svibnja, a na njegovo hitno donošenje utjecala je i inicijativa koju je Sindikat umirovljeni­ka Hrvatske uputio Vladi 17. travnja. Bila je to odlična vijest za 21.136 umirovlje­nika nad kojima je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje provodio ovrhe. Zbog malih mirovina, ovrše- ni umirovljenici doslovno su morali moliti za milost kako bi preživjeli.

     Tako se našem Sindika­tu javio umirovljenik Stipe K. (81) iz Rijeke koji je prvi put nakon 15 godina dobio cijelu „moguću" mirovinu u iznosu od 1.200 kuna. Stipe je zbog ovrhe mjesečno do­bivao samo 170 kuna, a da bi preživio pomagale su mu časne sestre u čijem se sa­mostanu u Rijeci hranio. No, 4.000 kn se i

digao 3.000 kuna kredita, a sada mora vratiti čak 36.000 kuna. Otkrio je kako će mu ova tri mjeseca odgode pomoći da plati struju, jer će mu je u protivnom is­ključiti. U kakvoj lošoj materijalnoj situ­aciji se nalazi govori podatak i da nema televizor, jer si ga ne može priuštiti.

Kako do novca

Slavica B. (64) iz Zagreba skupilaje 30 godina staža u jednoj tvornici, a kada je tvrtka propala proglasili su je tehno­loškim viškom. Kako nije mogla naći drugi posao, uzelaje pripadajuću mu- ževu obiteljsku mirovinu koja je iznosila svega 800 kuna, a par godina kasnije kad je stekla uvjete prebacila se u pri­jevremenu mirovinu. Posljednjih deset godina na svojoj je koži osjetila kako je to biti ovršen pa ju je mjera o obustavi ovrha jako oraspoložila.

     No, kad je 1. svibnja pogledala sta­nje na svom zaštićenom računu, sjeo joj je isti iznos koji je dobivala i pret­hodnih mjeseci, tako da je pomislila da je ipak ovršena. No, nitko joj nije dao precizne upute pa tako nije znala da su preostala sredstva koja bi inače bila ovršena završila na njenom drugom, glavnom računu, na koji je već zabora­vila da ga ima.

Na telefon SUH-ajavili su se brojni ovršeni umirovljenici s problemom po­put Slavice, kojima se nije javno objasni­lo kako podizati novce ova tri mjeseca dok im ovrhe ne sjedaju na mirovine. Većina njih ili nema karticu ili su zabo­ravili lozinku jer ne koriste glavni račun već godinama pa će morati u banku s osobnom iskaznicom kako bi podigli novac.

     Umirovljenik Ivan Ć. iz Bjelovara nam se javio i kazao kako je njegov dug prvotno bio mali, ali mu je posljed­njih 15 godina narasla kamata i više je ne može isplaćivati. Predložio je da se uvede zakonski cenzus ispod kojeg se ne može ovršiti mirovina. SUH je već to predlagao i ponovno će se založiti da se ustanovi cenzus u visini od 2.485 kuna koliko iznosi hrvatska linija siromaštva.

     Sindikatu se javio i jedan profesor iz Splita koji ima ovrhu od 600 kuna već šest godina, jer je bio jamac za kredit znancu. Kazao nam je dajedva preživ­ljava s punom starosnom mirovinom te je predložio da se odluka o obustavlja­nju ovrhe na mirovinama produži do kraja godine.

Produženje do kraja pandemije

     SUH je, u ime svih ovršenih umirov­ljenika, 15. svibnja uputio novu inicija­tivu vladajućima u kojoj podsjeća da je u zakonu predviđeno da se mjera obustave ovrha može produžiti za tri mjeseca. U njoj piše kako u Republici Hrvatskoj ima gotovo 22.000 osoba čije su mirovine opte­rećene ovrhama, a u dobnoj skupini 65+ visoka je i stopa rizika od siromaštva od 28,1 posto, a prosječan udjel neto mirovine u prosječnoj neto plaći iznosi samo 38 posto.

„Ovršeni umir

     Mnogi su si prvi put priuštili normalan obrok u vlastitom domu ili ponovno uključili struju. Apeliramo na vas da svakako produžite primjenu zakona na još tri dodatna mjeseca svojom odlu­kom, odnosno do kraja trajanja poseb­nih okolnosti kako bi se na taj način bar donekle olakšao položaj brojnih umi­rovljenika i starijih osoba u ovim uvje­tima svjetske pandemije koronavirusa", stoji u inicijativi SUH-a.

     Nakon što smo višekratno kontak­tirali Vladu, od press službe smo dobili odgovor kako Vlada još razmatra mo­gućnost dodatnog produljenja mjere za odgodu ovrhe nad mirovinom. Odgo­vor se čeka.

Igor Knežević