UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO JE HZMO OTEO DOMOVE UMIROVLJENIKA

Posao vaš, pare naše

 

     Na zahtjev predstavnika Sindikata umirovljenika Hrvatske i Matice umirovljenika u Upravnom vi­jeću Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) 10. travnja 2020. godine je članovima   Upravnog vijeća dostavljena informacija o vlasništvu HZMO-a nad domovima za starije i nemoćne osobe.   Umirovljeničke udruge su, naime, zatražile da se hitno usvoji zakon ko­jim bi se ukupno vlasništvo nad domovima „spustilo'' na županije kao osnivače, odnosno nad same domove. Poznato je da je 2001. godine Republika Hrvatska pre­nijela osnivačka prava nad domovima na županije, ali je zaboravila uz obveze spustiti i prava, tj. vlasništvo nad tim istima domovima.

     Tako su se živahni HDZ-ovi mladi liberali koji su osvo­jili čelna mjesta u HZMO-u za zadnje HDZ-ove vlade, po­čeli veseliti kako će sada moći zarađivati i na domovima, pa su im ponudili da otkupe svoje zgrade ili im plaćaju najamninu, njima u HZMO! Možete li to zamisliti da na domovima izgrađenim radničkim novcem iz mirovin­skih doprinosa, razigrani dečki žele zarađivati. Profit pod svaku cijenu! A to što su domovi zablokirani u radu, odr­žavaju zgrade, nastoje proširiti kapacitete, ne mogu apli­cirati za europske projekte i fondove, to nije njih briga. Eto, čak krajnje bahato za 40. sjednicu Upravnog vijeća uputili su opširno   obrazloženje zašto su svi domovi nji­hovi i zašto oni na njima trebaju zarađivati.

Preuzeli vlasništvo bez obaveze

     „HZMO na području Republike Hrvatske ima u vla­sništvu 31 nekretninu (objekt) koje koriste ustanove - Domovi za starije (i nemoćne) osobe za obavljanje svoje djelatnosti. Zemljišnoknjižni status predmetnih nekret­nina je sljedeći:

-u zemljišnim knjigama Zavod je upisan kao samovlasnik 20 objekata

-Zavod je suvlasnik nekretnine u Novigradu u suvla­sničkom omjeru: Grad Novigrad 49,50%, Dom za sta­rije i nemoćne osobe 20,50% i HZMO 30%.

 

-u 6 slučajeva u zemljišnim knjigama je upisano samo zemljište bez objekta, a kao nositelj vlasništva upisan je pravni prednik Zavoda, stoga je prije raspolaganja prethodno potrebno urediti zemljišnoknjižno stanje,

 

-za 4 nekretnine domova utvrđuje se vlasništvo, Za­vod raspolaže određenom dokumentacijom teme­ljem koje će se pokušati izmijeniti zatečeno zemljišno knjižno stanje'.

     Krajem 2015. godine izvršena je procjena tržišne vri­jednosti. Ukupna tržišna vrijednost objekata domova koji su u vlasništvu (suvlasništvu) HZMO-a je 1,6 milijar­di kuna, a četiri nekretnine za koje se još utvrđuje vla­sništvo procijenjeno je na 122,4 milijuna kuna, ukupno, dakle, 1,74 milijarde kuna.

     Šefovi HZMO-a otvoreno priznaju kako su im se u proteklom razdoblju obraćale jedinice lokalne i područ­ne samouprave sa zahtjevima da se na njih bez naknade prenese vlasništvo nad navedenim nekretninama, što su oni odbijali s obrazloženjem da ne mogu prenijeti vlasništvo bez naknade pa su zato predlagali uspostavu zakupnog odnosa pa čak i kupoprodaju.

Upisalo ih u zemljišne knjige

     Znate li zašto domovi koji obavljaju svoje socijalne usluge izravno vezano uz nekretnine, ne mogu doista i raspolagati tim nekretninama? Eto odgovor HZMO-a. „Člankom 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zako­na o socijalnoj skrbi određeno je da će Vlada Republike Hrvatske ili ministarstvo koje ona ovlasti, prenijeti odlu­kom svoja osnivačka prava nad domovima socijalne skrbi na jedinice i to s 1. siječnjem 2002... Iako su prema članku 78. Zakona o ustanovama domovi umi­rovljenika postali javne ustanove čiji je osnivač Repu­blika Hrvatska, Republika Hrvatska nije postala vlasnik nekretnina u kojima domovi obavljaju djelatnost".

     Dakle, da zbrka bude potpuna, jedinice područne (regionalne) samouprave nisu postale vlasnici tih ne­kretnina, već su postali vlasništvo mirovinskog Zavoda, jer su, navode „u svrhu rješavanja stambenih i socijalno-zdravstvenih potreba umirovljenika, pravni prednici Zavoda, investirali u izgradnju objekata domova umi­rovljenika sredstvima za stambenu izgradnju namije­njenim za zadovoljavanje stambenih potreba korisnika mirovina i invalida rada.

Ironija bez presedana

    I tako je HZMO čudnim putevima hrvatske birokra­cije postao upisan u zemljišne knjige općinskih sudova kao vlasnik svih domova umirovljenika. Kako članak 35. Zakona o vlasništvu propisuje da su Republika      Hrvatska i druge osobe javnog prava, u odnosu na nekretnine u njihovu vlasništvu, dužne postupati kao dobar domaćin i odgovaraju za to, HZMO uporno odbija zahtjeve za pri­jenosom bez naknade svog prava vlasništva na osnivače domova za starije (i nemoćne) osobe. Dakle, gle ironije, skrbe kao dobar vlasnik o svojoj (javnoj) imovini.

A rješenje je tak

Jasna A. Petrović