UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA DISKRIMINIRA STARIJE

Bez potpore za radnike umirovljenike

 

     Pandemija koronvirusa natjerala je Vladu da donese brojne mjere kako bi spasila gospodarstvo. Jedna od njih je i potpora za očuvanje radnih mje­sta, pa je tako država uvela financiranje do 100 posto troška neto minimalne plaće u ožujku, odnosno 3.250 kuna, a za travanj i svibanj po radniku je do­djeljivala 4.000 kuna, a za neke će se te mjere nastaviti i u narednim mjesecima.

     Dobar potez Vlade, nažalost, nije uključio i one najugroženije, umirovlje­nike koji su zbog svog lošeg standarda primorani raditi. Njih oko 12 tisuća koji rade do polovice punog radnog vremena jednostavno su zaboravljeni, odnosno ta mjera ne odnosi se na njih. Zbog toga je Sindikat umirovljenika Hrvatske 30. travnja 2020. poslao upit Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i ministru Aladroviću kojim se željela skrenuti pozornost na očiglednu diskriminaci­ju umirovljeničke radničke populacije. Umirovljenici koji rade imaju ugovore o radu, sva prava i obveze iz radnog odnosa, plaćaju zakonske doprinose i poreze, a sada su izostavljeni iz prava na potporu.

      Stoga je SUH upitao Ministarstvo hoće li i kada poduzeti mjere kojima će se ispraviti ova nelogična i neprimjerena nepravda. Odgovor, negativan, stigao je gotovo mjesec dana kasnije.

„Moramo istaknuti činjenicu da je ova potpora u provedbi već dva mjeseca i kako je do sada isplaćeno 1,9 milijardi kuna, za više od 82.000 poslodavaca i preko 500.000 radnika. Navedeno pred­stavlja izrazito financijsko opterećenje za državni proračun, dok u isto vrijeme Vlada Republike Hrvatske osigurava sigurnu i redovnu isplatu mirovina. Slijedom na­vedenoga, uvjeti provedbe ove Potpore u pogledu ciljanih skupina radnika ne uključuju umirovljenike", stoji u šturom objašnjenju ministarstva od 28. svibnja.

     Tumačenje da umirovljenici imaju zajamčena primanja kroz mirovine pa im stoga potpora ne treba je kompletno promašeno, jer da im novac ne treba za golo preživljavanje, umirovljenici ne bi ni radili. Za očekivati je da će izostavlja- nje umirovljenike iz novčanih potpora dovesti do većeg broja otkaza, čime će umirovljenici pasti u veliko siromaštvo koje može biti pogubno za njihovo zdrav­lje i život, a čime u vodu pada i učinak dijela mirovinske reforme.

     Zanimljivo, našem sindikatu javila se 62-godišnja K.Š., umirovljenica koja radi na pola radnog vremena. Ona je podnijela zahtjev za potporu, i iznenađu­juće, dobila 1.625 kuna za ožujak, dakle točno polovicu od 3.250 kuna koliko je iznosila potpora za „obične" radnike, no za travanj i svibanj potporu nije dobila. Na naš upit zašto je umirovljenici ispla­ćena potpora za ožujak Ministarstvo je odgovorilo kako je „riječ o propustu ili nepravilnosti u pogledu korištenja sred­stava i da umirovljenica mora vratiti taj novac". Zamolili su novinara i da prijavi umirovljenicu na HZMO. Nevjerojatno što sve birokrati mogu izmisliti.

Igor Knežević