UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA DISKRIMINIRA STARIJE

Bez potpore za radnike umirovljenike

 

     Pandemija koronvirusa natjerala je Vladu da donese brojne mjere kako bi spasila gospodarstvo. Jedna od njih je i potpora za očuvanje radnih mje­sta, pa je tako država uvela financiranje do 100 posto troška neto minimalne plaće u ožujku, odnosno 3.250 kuna, a za travanj i svibanj po radniku je do­djeljivala 4.000 kuna, a za neke će se te mjere nastaviti i u narednim mjesecima.

     Dobar potez Vlade, nažalost, nije uključio i one najugroženije, umirovlje­nike koji su zbog svog lošeg standarda primorani raditi. Njih oko 12 tisuća koji rade do polovice punog radnog vremena jednostavno su zaboravljeni, odnosno ta mjera ne odnosi se na njih. Zbog toga je Sindikat umirovljenika Hrvatske 30. travnja 2020. poslao upit Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i ministru Aladroviću kojim se željela skrenuti pozornost na očiglednu diskriminaci­ju umirovljeničke radničke populacije. Umirovljenici koji rade imaju ugovore o radu, sva prava i obveze iz radnog odnosa, plaćaju zakonske doprinose i poreze, a sada su izostavljeni iz prava na potporu.

      Stoga je SUH upitao Ministarstvo hoće li i kada poduzeti mjere kojima će se ispraviti ova nelogična i neprimjerena nepravda. Odgovor, negativan, stigao je gotovo mjesec dana kasnije.

„Moramo istaknuti činjenicu da je ova potpora u provedbi već dva mjeseca i kako je do sada isplaćeno 1,9 milijardi kuna, za više od 82.000 poslodavaca i preko 500.000 radnika. Navedeno pred­stavlja izrazito financijsko opterećenje za državni proračun, dok u isto vrijeme Vlada Republike Hrvatske osigurava sigurnu i redovnu isplatu mirovina. Slijedom na­vedenoga, uvjeti provedbe ove Potpore u pogledu ciljanih skupina radnika ne uključuju umirovljenike", stoji u šturom objašnjenju ministarstva od 28. svibnja.

     Tumačenje da umirovljenici imaju zajamčena primanja kroz mirovine pa im stoga potpora ne treba je kompletno promašeno, jer da im novac ne treba za golo preživljavanje, umirovljenici ne bi ni radili. Za očekivati je da će izostavlja- nje umirovljenike iz novčanih potpora dovesti do većeg broja otkaza, čime će umirovljenici pasti u veliko siromaštvo koje može biti pogubno za njihovo zdrav­lje i život, a čime u vodu pada i učinak dijela mirovinske reforme.

     Zanimljivo, našem sindikatu javila se 62-godišnja K.Š., umirovljenica koja radi na pola radnog vremena. Ona je podnijela zahtjev za potporu, i iznenađu­juće, dobila 1.625 kuna za ožujak, dakle točno polovicu od 3.250 kuna koliko je iznosila potpora za „obične" radnike, no za travanj i svibanj potporu nije dobila. Na naš upit zašto je umirovljenici ispla­ćena potpora za ožujak Ministarstvo je odgovorilo kako je „riječ o propustu ili nepravilnosti u pogledu korištenja sred­stava i da umirovljenica mora vratiti taj novac". Zamolili su novinara i da prijavi umirovljenicu na HZMO. Nevjerojatno što sve birokrati mogu izmisliti.

Igor Knežević