UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

Vraćeni u sustav besplatnog dopunskog

 

     Na tisuće umirovljenika obradovala je vijest da je Hrvatski sabor konačno usvojio izmjene Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju kojima se od 1. svibnja 2020. povećao prihodovni cenzus za ostvarivanje prava na besplatnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Nakon upornog lobiranja u Vladi od strane Sindikata i Matice, novi cenzus je usvojen sa 79 glasova „za". Naime, nakon usklađivanja mirovina početkom travnja za 0,7 posto SUH-u su se počeli obraćati umirovljenici koji su i zbog povišice od desetak kuna morali početi plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje.

     Tako je Blanka Palenkić napisala da je zbog prelaska cenzusa za 30 kuna morala početi plaćati 70 kuna dopunsko. Snježani Marković primanja su bila viša za samo 28 kuna od cenzusa i također je dobila obavijest od HZZO-a da mora plaćati. A što tek reći o Zoranu Jurkoviću iz Daruvara čija mama ima mirovinu koja je za 10 kuna prešla cenzus i morala bi početi plaćati dopunsko. No, svih troje, kao i još desetak tisuća umi­rovljenika novim zakonom vratit će se u sustav besplatnog dopunskog i neće morati plaćati 840 kuna godišnje.

Naime, cenzus je za samca porastao za 61 kunu - na 2.000 kuna, odnosno za 47 kuna - na 1.563 kune za člana obitelji.     Važno je napomenuti da će se cenzus svake godine usklađi­vati u studenom i to u iznosu koji odgovara porastu mirovina temeljem dva usklađivanja u godini, kako bi se spriječilo novo „ispadanje" umirovljenika iz sustava besplatnog dopunskog.

     Donošenjem zakona okončana je dugogodišnja borba i lobiranje umirovljeničkih udruga, točnije od 2004. godine od kada se nije mijenjao cenzus, što znači da je na desetke tisuća umirovljenika moralo početi plaćati dopunsko iz svojih skromnih mirovina. Predstavnici SUH-a i MUH-a prvotno su zahtijevali da se novi cenzus utvrdi na razini hrvatske linije siromaštva od 2.485 kuna, međutim kako potrebna sredstva nije moguće osigurati, prihvatilo se ovo kompromisno pri­jelazno rješenje.

     No, to rješenje nije zadovoljilo predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika Silvanu Hrelju, koji, iako je znao da kao oporbena stranka nemaju šanse progurati svoju verziju zakona s višim iznosom cenzusa, ali bez usklađivanja, sve­jedno je glasao protiv novog zakona. Do posljednje se kapi krvi borio protiv izmjena koje su SUH i MUH uspjele izboriti u pregovorima s Vladom, čime je vraćeno besplatno dopunsko tisućama umirovljenika. Najvažnije je što zbog usklađivanja mirovine više niti jedan umirovljenik neće izgubiti besplatno dopunsko osiguranje.