UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OVRHE: Blokade i dugovi neprekidno rastu

Zašto je vlast ukinula opomene i pokrenula poplavu ovrha?

Alarmantni podaci stižu nam iz FINE – brojka blokiranih računa građana krajem siječnja ove godine premašila je 300 tisuća. Preciznije, riječ je o 307 406 građana i ukupnom dugu od 24, 4 milijarde kuna. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, broj blokiranih računa je narastao za 58 377, a iznos duga za čak 6,5 milijardi kuna. Među svim tim milijardama, dobar dio se odnosi na sve češće ovrhe.

No, kako recimo jedan neplaćeni račun od 100 kuna može narasti na više od 1 000 kuna?

Kamo ide sav taj novac?

Mogli biste pomisliti kako su zatezne kamate glavni krivac za toliki dug, no varate se – one su već uračunate u tih stotinu kuna. Ovršne troškove čine javnobilježničke pristojbe, odvjetničke tarife, troškovi dostave i pripadajući PDV.

Naknade su propisale komore, uz odobrenje ministra pravosuđa Orsata Miljenića, koji je, smatraju brojne udruge civilnog društva, tako visokim tarifama prekršio svoju obvezu iz Zakona o odvjetništvu da štiti socijalno ugrožene i pravno nestručne građane.

Tako će za predmete u vrijednosti do 2 500 kuna, na sastavljanje ovršnog prijedloga kod odvjetnika otići 250 kuna, a isto toliko i na klauzulu o pravomoćnosti. Nadalje, sastavljanje prijedloga svim sudionicima košta 125 kuna, dakle 625 kuna odvjetničkog troška, rješenje o ovrsi koje izdaje javni bilježnik je 60, a njegovo izdavanje klauzule o pravomoćnosti dodatnih 30 kuna. Sve ostalo su troškovi dostave, no ni tu priči nije kraj – na sve navedeno dodaje se još i PDV.

Tako se dug 1 000 dužnika, od kojih svaki duguje 100 kuna, i koji iznosi 100 tisuća kuna, začas popne na 1,3 milijuna kuna, od čega je odvjetnik zaradio 625 tisuća, javni bilježnik 900 tisuća, pošta 300 tisuća, a država je uzela 186.250 kuna PDV-a. I dakako, sve je to po zakonu i propisima.

Vratite nam opomene!

Smiješe se bolji dani, jer je u veljači odvjetnička komora pokrenula smanjivanje tarife i do 70 posto. Međutim, najpoznatiji odvjetnik koji se bavi ovrhama Marijan Hanžeković ima drugo viđenje te objašnjava kako je velikim dijelom za povećanje ovršnih slučajeva odgovorna vlast.

- Mnogi su kritizirali što su naknade za manje dugove visoke kao i one za veće. No, bio dug jednu ili sto kuna, pokreće se isti sustav, isti postupak. Odvjetnici su morali naplaćivati tolike naknade. Vlast je pogriješila ukidanjem opomena. Prije bi većina građana, kad bi dobili opomenu koja se naplaćivala 100 kuna, dug ipak uspjeli podmiriti. Ukidanjem opomena svelo ih se na svršen čin ovrhe. Svakako bi trebalo vratiti sustav opomena - rekao je.

A što je s umirovljenicima?

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ovrhu nad mirovinama provodi na temelju sudskih ili javnobilježničkih rješenja. Ovršni zakon kaže kako se ne može vršiti ovrha na cjelokupni iznos mirovine nego samo na njezin zakonski dio. Prije izmjene ovog zakona postojali su slučajevi gdje se na temelju izjave umirovljenika plijenila cijela mirovina. Ako je mirovina manja od prosječne plaće, na ovrhu odlazi jedna trećina mirovine. Naknade za tjelesno oštećenje i doplatak za njegu i pomoć su u pravilu izuzete od ovrhe, osim polovice iznosa tih primanja radi naplate zakonskog uzdržavanja.

Ustege iz mirovina u ožujku 2013. godine imalo je 25 posto umirovljenika, a 15 561 čak više od zakonski uobičajene trećine. Godinu dana kasnije, 27 posto umirovljenika imaju ustege, a 20 000 je onih kojima se oduzima više od trećine do cijele njihove mirovine. U istom je razdoblju broj umirovljenika s ovrhama narastao za šest posto. No, iza brojki postoje i tužne životne priče.

Dobili ste rješenje o ovrsi - što sad?

Najjednostavnije rješenje je platiti dugovanje u roku od osam dana od primitka rješenja. Potvrdu o plaćanju zatim trebate odnijeti javnom bilježniku koji će obustaviti ovrhu. Iz javnobilježničke komore kažu kako ste uz dug dužni platiti i ovršne troškove, osim klauzule ovršnosti i pravomoćnosti.

Druga mogućnost je ulaganje prigovora kojim se ovrha zaustavlja čim javni bilježnik prigovor primi. On pak ne odlučuje je li prigovor osnovan, već kompletni predmet prosljeđuje nadležnom općinskom sudu te ovrha ulazi u sudsku proceduru. Ako sud odluči kako je prigovor bez osnove, onda uz dug, troškove i kamate treba platiti još i sudske pristojbe. Zbog toga valja dobro razmisliti isplati li vam se uopće ulagati prigovor.

Osim toga, imate i opciju nagodbe s vjerovnikom oko plaćanja duga u ratama, što bi on lako mogao prihvatiti jer je i njima to puno isplativije od odlaska u ovrhu.

Ako ne možete platiti - pljenidba!

Ako nemate nikakvih prihoda, vjerovnik u tom slučaju može zatražiti ovrhu nad drugim predmetima i imovinom. Tu spadaju nekretnine i pokretnine – kuće, stanovi, zemljišta, automobili, motocikli, možete ostati bez elektroničkih uređaja poput televizora, ali i nakita – osim vjenčanog prstenja. S druge strane, u ovrhu ne ulaze primjerice odjeća i obuća, posteljina, namještaj, štednjak, hladnjak, perilica za rublje, medalje i odličja, obiteljske fotografije i portreti. Automobil katkad može biti izuzet, ako je riječ o invalidnoj osobi ili stanovniku mjesta gdje nema osiguranog javnog prijevoza.

Gdje dobiti besplatni pravni savjet?

Za besplatnu pravnu pomoć građani se mogu obratiti Pravnoj klinici u sklopu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studenti koji ondje rade nisu ovlašteni zastupati stranke na sudu, no mogu pružati besplatno mišljenje ili savjet. Među najčešćim upitima su upravo oni vezani uz sve češće ovrhe, u čijem su rješavanju do sada imali mnogo uspjeha. Građani se za pomoć mogu obratiti na njihovoj adresi u Tkalčićevoj 48, putem telefona ili e-mailom, a budući pravnici odlaze i u kućne posjete.

Članovi Sindikata umirovljenika Hrvatske besplatne pravne savjete mogu dobiti telefonom svaki dan u pravnoj službi u Radničkom domu na trgu kralja Petra Krešimira 2 u Zagrebu. Dežurni pravnik stranke osobno prima utorkom. Nazovite, prije nego što izgubite vlastiti dom - jer to više nije tako rijedak slučaj.